Usprkos kušnjama
25. studenoga
Uđite na vrata njegova s hvalama, u njegove dvore s pohvalama! Zahvaljujte mu, blagoslivljajte ime njegovo.
Psalam 100:4
Psalam 100:4
Pobjeda ili oproštenje
Pročitajte: Psalam 32:1-7
1 Blago onome komu je oproštena opačina,
komu je grijeh izbrisan!
2 Blago čovjeku kojemu Gospod ne uračunava krivnje
i u čijem duhu nema prijevare!
3 Dok sam šutio, sahnuše moje kosti,
jecao sam cijeli dan.
4 Jer dan i noć ležala je teško na meni tvoja ruka,
kao na ljetnoj pripeci trošila se moja snaga.
komu je grijeh izbrisan!
2 Blago čovjeku kojemu Gospod ne uračunava krivnje
i u čijem duhu nema prijevare!
3 Dok sam šutio, sahnuše moje kosti,
jecao sam cijeli dan.
4 Jer dan i noć ležala je teško na meni tvoja ruka,
kao na ljetnoj pripeci trošila se moja snaga.
5 Tada priznah tebi svoj grijeh
i ne zatajih svoju krivnju.
Rekoh: »Priznat ću Gospodu svoje opačine!«
I tada si oprostio krivnju mojega grijeha.
6 Zato neka ti se moli svaki pobožnik
u vrijeme kad te još može naći!
Nadođu li tad potopne vode,
ne će ga stići.
7 Ti si moj zaklon, čuvaš me od tjeskobe.
Okružit ćeš me radošću spasenja.
Blago onome komu je oproštena opačina, komu je grijeh izbrisan!
Psalam 32:1
MACK je bio očajan jer se bezuspješno borio s ovisnošću o drogi i o seksualnom grijehu. Dragocjeni odnosi su mu bili ugroženi, i pekla ga je savjest. Sav zdvojan nenajavljeno je došao u crkvu i pitao može li razgovarati s pastorom. Bilo mu je lakše jer je mogao govoriti o situaciji u kojoj se nalazi i čuti o Božjoj milosti i oproštenju.
Mnogi smatraju da je 32. psalam napisao David nakon preljuba s Bat Šebom. Svoj je grijeh dodatno zakomplicirao smislivši kako da se riješi muža žene s kojom je zgriješio (2 Samuelova 11 – 12). Iako su ti ružni događaji bili iza njega, posljedice su ostale. U 3. i 4. retku opisuje svoju patnju dok nije priznao svoj grozan grijeh: posljedice nepriznata grijeha bile su nedvojbene. Što mu je donijelo olakšanje? Olakšanje je započelo priznavanjem grijeha Bogu i prihvaćanjem oproštenja koje on nudi (r. 5).
To je odlično mjesto s kojeg možemo krenuti – mjesto Božjeg milosrđa – kada priznamo čime smo sebi ili drugima nanijeli bol ili učinili zlo. Krivica zbog grijeha ne mora biti trajna. Tu je Bog čije su ruke spremne primiti nas kada priznamo svoj grijeh i tražimo njegovo oproštenje. Možemo se pridružiti zboru onih koji pjevaju: »Blažen onaj kome je grijeh otpušten, kome je zločin pokriven!« (r. 1, K. S.)
– Arthur Jackson
Moramo priznati grijeh da bi ga Bog mogao oprostiti.