Grižnja savjesti
Jer me obukao u haljinu spasenja, zaogrnuo me plaštem pravednosti.
Izaija 61:10
JESTE li ikada osjetili grižnju savjesti zbog nečega što ste kupili. Ja jesam. Neposredno prije kupnje, osjetila sam uzbuđenje što ću imati nešto novo. No čim sam to kupila, preplavila me grižnja savjesti. Jesam li to stvarno trebala? Jesam li trebala potrošiti taj novac?
U 3. poglavlju Knjige Postanka nalazimo zapisan prvi primjer grižnje savjesti. Sve je započelo lukavom zmijom i njezinom primamljivom ponudom. Navela je Evu da posumnja u ono što je Bog rekao (r. 1). Zatim je iskoristila njezinu nesigurnost u Božje poštenje (r. r. 4,5). Obećala je Evi da će joj se »otvoriti oči« i da će »postati kao Bog« (r. 5). Eva je zagrizla plod. I grijeh je ušao u svijet. Tako su prvi muškarac i žena dobili više nego što su htjeli: oči su im se stvarno otvorile, ali nisu postali kao Bog (r. r. 7,8).
Posljedice grijeha su strašne. On nas uvijek odvaja od onoga najboljeg što nam je Bog namijenio. No u svojoj milosti Bog je Adamu i Evi napravio »haljine od kože« (r. 21) – što je slika onoga što će Isus učiniti umrijevši na križu za naše grijehe. Prolio je svoju krv da bismo mi bili obučeni u Njegovu pravednost – bez žaljenja!
– Poh Fang Chia
Križ sad pokriva grijeh moj, krv pere me da sam čist.
Bogu predajem život svoj, uzdanje mi je Isus Krist.
Križ koji otkriva Božju pravednost donosi opravdanje ljudskom rodu.
Knjiga Postanka 3:1-8
1 Zmija je bila lukavija od svih životinja zemaljskih što ih je bio učinio Gospodin Bog. Ona reče ženi: »Je li doista kazao Bog da ne smijete jesti ni s kojeg drveta u vrtu?« 2 Žena odgovori zmiji: »Od plodova drveća u vrtu smijemo jesti. 3 Samo od plodova drveta što stoji usred vrta zapovjedio je Bog: Od toga ne smijete jesti, pa ni dotaknuti ga, inače morate umrijeti.« 4 Zmija odvrati ženi: »Nikako ne ćete umrijeti. 5 Štoviše, zna Bog da će vam se otvoriti oči čim s njega budete jeli, i da ćete postati kao Bog, kad spoznate što je dobro i zlo.« 6 Sada istom vidje žena kako je plod drveta dobar za jelo i ugodan za pogled, i kako je plod drveta poželjan, jer daje spoznaju. I ona uze od njegova ploda i pojede. I mužu svojemu, koji je bio uz nju, dade od njega; i on također pojede. 7 Tada se oboma otvoriše oči i oni opaziše da su bili goli. Zato spletoše smokvino lišće i načiniše sebi od njega pregače. 8 A kad začuše sušanj korakâ Gospodina Boga, koji je hodio po vrtu za dnevnog vjetrića, sakriše se oni, Adam i njegova žena, pred Gospodinom Bogom među grmljem u vrtu.
