Sjećanja koja grade vjeru
Pročitajte: Tužaljke 3:19-26
moga tumaranja, gorkoga pelina!
20 Mnogim mudrovanjem
skučena je u meni moja duša.
21 Ovo ću pomisliti u sebi,
iz toga ću crpsti ufanje:
22 Milost je Gospodnja da nismo sasvim uništeni,
neiscrpno je njegovo milosrđe.
23 Ponavlja se svako jutro.
Vrlo je velika tvoja vjernost.
24 Velim: »Gospodin je moj dio;
zato se ufam u njega.«
25 Gospodin je dobrostiv onome koji ga čeka,
duši koja ga traži.
26 Dobro je mirno čekati
Gospodnju pomoć.
Ponavlja se svako jutro. Vrlo je velika tvoja vjernost.
Tužaljke 3:23
UŠLA sam u crkvu ispunjenu glazbom i pogledala mnoštvo okupljeno na ispraćaju stare godine. Srce mi se ispunilo nadom kada sam se sjetila molitava protekle godine. Naša je zajednica tugovala zbog djece koja su napustila crkvu, smrti voljenih i propalih brakova. Iskusili smo i Božju milost: promijenjena srca i zacijeljena odnosa. Slavili smo pobjede, vjenčanja, diplomiranja i krštenja u Božju obitelj. Veselili smo se djeci rođenoj, posvojenoj i prinesenoj Gospodinu.
Razmišljajući o svim kušnjama s kojima se suočila naša crkvena obitelj, baš kao što se Jeremija sjetio svoje »nevolje« i svojega »tumaranja« (r. 19), uvjerila sam se da zbog milosti Gospodnje »nismo sasvim uništeni, neiscrpno je Njegovo milosrđe« (r. 22). Prorok se uvjerio u Božju vjernost i njegove su me riječi utješile: »Gospodin je dobrostiv onome koji Ga čeka, duši koja ga traži« (r. 25).
Te je noći svaka osoba u našoj zajednici bila vidljivi znak Božje ljubavi koja mijenja živote. S čime se god suočili u godinama koje su pred nama, kao članovi tijela Kristova možemo se osloniti na Gospodina. I dok Ga nastavljamo tražiti i podržavamo jedni druge, možemo poput Jeremije zaključiti da je naša nada potvrđena sjećanjima koja izgrađuju našu vjeru u Božju nepromjenjivu narav i pouzdanost.
– Xochitl Dixon
Pogleda uprta u godinu koja je pred nama, sjetimo se da je Bog uvijek bio i uvijek će biti vjeran.
