Ne odustaje od nas
13. lipnja
Kako bih te mogao dati, Efrajime; bih li te mogao predati, Izraele?
Hošea 11:8
Hošea 11:8
Ne odustaje od nas
Pročitajte: Hošea 11:1-11
1 »Kad je Izrael bio mlad,
zavolio sam ga
i pozvao svojega sina iz Egipta.
2 Ali što sam ih više pozivao,
to su oni dalje odlazili od mene.
Jer su žrtvovali Baalima i kadili idolima.
3 A ipak sam ja Efrajima vodio vodiljkom
i podizao ga na svoje ruke.
Ali oni nisu spoznali
da sam bio njihov spasitelj.
4 Vezama dobrote i užetima ljubavi
vukao sam ih k sebi.
S njihove šije skidao sam jaram,
sagibao sam se k njemu, davao mu hranu.
5 Natrag mora Efrajim u Egipat!
Njegov kralj neka bude Asur,
jer su odbili povratak.
6 U njihovim gradovima bjesnit će mač,
razbit će njihove prijevornice,
žderat će ih zbog njihovih namjera.
7 Moj narod naginje tomu da se odvrati od mene.
Zovu li ga uvis, nijedan se ne podiže.
zavolio sam ga
i pozvao svojega sina iz Egipta.
2 Ali što sam ih više pozivao,
to su oni dalje odlazili od mene.
Jer su žrtvovali Baalima i kadili idolima.
3 A ipak sam ja Efrajima vodio vodiljkom
i podizao ga na svoje ruke.
Ali oni nisu spoznali
da sam bio njihov spasitelj.
4 Vezama dobrote i užetima ljubavi
vukao sam ih k sebi.
S njihove šije skidao sam jaram,
sagibao sam se k njemu, davao mu hranu.
5 Natrag mora Efrajim u Egipat!
Njegov kralj neka bude Asur,
jer su odbili povratak.
6 U njihovim gradovima bjesnit će mač,
razbit će njihove prijevornice,
žderat će ih zbog njihovih namjera.
7 Moj narod naginje tomu da se odvrati od mene.
Zovu li ga uvis, nijedan se ne podiže.
8 Kako bih te mogao dati, Efrajime;
bih li te mogao predati, Izraele?
Kako bih te mogao predati kao Adama,
kako bih te mogao uništiti kao Sebojim?
Ne, koleba se moje srce u meni.
Propinje se sav moj osjećaj.
9 Ne ću učiniti po jačini svoga gnjeva.
Ne mogu Efrajima opet uništiti.
Jer sam ja Bog a ne čovjek,
ja sam u tvojoj sredini Svetac.
Ne dolazim ti u gnjevu.«
10 Dolaze za Gospodinom.
On zove kao rikom lava.
Na njegov poziv prilaze ovamo
dršćući Izraelova djeca sa zapada,
11 kao ptice prilaze ovamo dršćući iz Egipta,
kao golubovi iz Asura.
»U njihove kuće vodim ih opet natrag«,
govori Gospodin.
Kako bih te mogao dati, Efrajime; bih li te mogao predati, Izraele?
Hošea 11:8
TOM je pokušao sve kako bi pomogao svom malom sinu da se snađe u školi. Razgovarao je s učiteljicom o preseljenju, poslao e-poštu ravnatelju za savjet i nazvao gradsko vijeće da provjeri ima li mjesta u drugim školama. Ali na svakom koraku pomoć se činila nedostižnom, a vrata zatvorena. Ipak, uvjeravao je sina: »Ne odustajem od tebe.«
Bog je takvu ustrajnu ljubav iskazivao svome narodu, Izraelu (zvanom i »Efrajim«), kojeg je opisao kao svoje dijete: »… zavolio sam ga i pozvao svojega sina iz Egipta« (r. 1). Bog je pratio njihove prve korake (r. 3). Vjerno ih je volio, brinuo se za njih i hranio ih (r. 4). Ipak, oni su se pobunili, odlučni okrenuti od njega, što ih je vodilo do osude i boli (r. 7).
Čak i tijekom toga mračnog vremena Bog kliče: »Kako da te dadem, Efrajime, kako da te dadem, Izraele!« (r. 8, K. S.) Nije htio odustati od svoga naroda niti se odreći svoje očinske ljubavi. Možda nam se takva postojana ljubav čini gotovo nezamislivom. Ali on nas podsjeća: »Jer sam ja Bog a ne čovjek, ja sam u tvojoj sredini Svetac« (r. 9). Božja ljubav i milost nemaju granica.
I danas možemo uživati u takvoj sigurnosti: ništa nas »ne može rastaviti od Božje ljubavi« (Rimljanima 8:37-39). Mi smo njegova djeca i on nikada neće odustati od nas.
– Chris Wale
Nebeski Oče, hvala ti što si nas učinio svojom djecom.