¹⁷ Kad dođe Isus, ustanovi da je Lazar već četiri dana u grobu. ¹⁸ Betanija je bila blizu Jeruzalema, oko petnaest stadija udaljena od njega. ¹⁹ I mnogi od Židova bili su došli k Marti i Mariji da ih tješe zbog njihova brata. ²⁰ Kad je Marta čula da dolazi Isus, izađe mu ususret. A Marija je sjedila kod kuće. ²¹ Onda reče Marta Isusu: »Gospodine, da si ti bio ovdje, ne bi umro moj brat. ²² Ali i sad znam, što god zaišteš od Boga, da će ti Bog dati.« ²³ Isus joj reče: »Brat će tvoj uskrsnuti.« ²⁴ Marta mu odvrati: »Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću u posljednji dan.« ²⁵ Isus joj reče: »Ja sam uskrsnuće i život. Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će. ²⁶ I nijedan koji živi i vjeruje u mene, ne će umrijeti dovijeka. Vjeruješ li to?« ²⁷ Ona mu odgovori: »Da, Gospodine, ja vjerujem da si ti Mesija, Sin Božji koji dolazi na ovaj svijet.« ²⁸ I kad to reče, ode, zovnu svoju sestru Mariju i reče joj tiho: »Učitelj je ovdje i zove te.« ²⁹ Jedva je ona to čula, ustade brzo i ode k njemu. ³⁰ Isus, naime, nije još bio došao u selo, nego se je još nalazio na onom mjestu gdje ga je bila susrela Marta.
³¹ Kad Židovi što su bili kod nje u kući vidješe gdje Marija brzo ustade i izađe, pođoše za njom; jer su mislili da ide na grob naricati. ³² Čim Marija dođe na mjesto gdje je bio Isus, i kad ga vidje, pade do njegovih nogu i reče mu: »Gospodine, da si ti bio ovdje, ne bi umro moj brat.« ³³ Kad Isus vidje gdje ona plače i gdje plaču Židovi što su bili došli s njom, u duhu se potrese i uzruja. ³⁴ I upita: »Gdje ste ga položili?« Odvratiše mu: »Gospodine, dođi i vidi!« ³⁵ Navrle Isusu suze. ³⁶ Tada rekoše Židovi: »Vidite kako ga je ljubio!« ³⁷ A neki od njih rekoše: »Zar nije mogao on, koji otvori oči slijepcu, učiniti da ovaj ne umre?«
³⁸ Opet duboko potresen dođe Isus na grob. Bila je pećina, i kamen je ležao na njoj. ³⁹ Isus zapovjedi: »Odvalite kamen!« Marta, sestra pokojnoga, odvrati mu: »Gospodine, već zaudara, jer već leži četiri dana.« ⁴⁰ Isus joj reče: »Ne rekoh li ti: Ako vjeruješ, vidjet ćeš slavu Božju?« ⁴¹ Tada odvališe kamen. Isus podiže oči i reče: »Oče, zahvaljujem ti što si me uslišio. ⁴² Ja sam, istina, znao da me vazda uslišavaš. Ali rekoh zbog mnoštva koje ovdje stoji da vjeruju da si me ti poslao.« ⁴³ Poslije tih riječi povika jakim glasom: »Lazare, izađi van!« ⁴⁴ I odmah izađe pokojnik, ovijen povojima po rukama i nogama, i lice mu povezano ručnikom. Isus im reče: »Razvežite ga i pustite da ide!«