Dobro došli na internetske stranice Duhovne stvarnosti

Duhovna stvarnost je kršćanska izdavačka kuća čiji je osnovni projekt izdavanje dnevnog čitanja Biblije »Kruh naš svagdašnji«. »Kruh naš svagdašnji« teži biti duho­vnom hra­nom poje­din­cu, obi­te­lji i zaje­dni­ci, a pomoći će u sva­ko­dne­vnom čita­nju i pro­u­ča­va­nju Bibli­je. Pro­či­taj­te pre­dlo­že­ni ulo­mak iz Bibli­je, a potom i nje­go­vo tuma­če­nje pri­mje­ri­ma iz sva­ko­dne­vnog živo­ta. Jedno­sta­vno i razu­mlji­vo štivo može vas uve­sti u temelj­ne kršćan­ske isti­ne, nahra­ni­ti vam dušu te ispu­ni­ti i osmi­sli­ti život.

Dnevno čitanje Biblije »Kruh naš svagdašnji« za

Zaklonjeno oblacima

Pročitajte: Druga poslanica Korinćanima 4:16-18

16 Zato ne malakšemo, nego ako se naš izvanjski čovjek i raspada, ipak se naš unutrašnji obnavlja iz dan u dan. 17 Jer naša sadašnja laka nevolja donosi nam obilnu vječnu slavu koja sve nadvisuje. 18 Mi ne gledamo na ovo što se vidi, nego na ono što se ne vidi, jer je ovo što se vidi prolazno, a ono što se ne vidi vječno.

Mi ne gledamo na ovo što se vidi, nego na ono što se ne vidi.

2 Korinćanima 4:18

U studenome 2016. godine mogli smo biti svjedocima nesvakidašnjoj pojavi u svemiru, supermjesecu. Mjesec je na svojoj putanji bio tako blizu Zemlji, najbliže u posljednjih šezdeset godina, da se činio većim i sjajnijim nego obično. Ali toga dana nebo iznad mene bilo je sivo. Iako sam vidjela fotografije, gledajući prema gore, morala sam vjerovati da se supermjesec krije iza oblaka.

Usred njihovih nevolja apostol Pavao poziva Korinćane da vjeruju u ono što je nevidljivo, ali će trajati vječno. Govori im da će im njihova »sadašnja laka nevolja« donijeti »obilnu vječnu slavu« (r. 17). Ako ne budu gledali na »ono što se vidi, nego na ono što se ne vidi«, vidjet će ono što je vječno, a ne ono što je prolazno (r. 18). Pavao je čeznuo za time da vjera onih koji su se za spasenje pouzdali u Krista raste i da usprkos patnjama vjeruju u Boga. Možda Ga nisu mogli vidjeti, ali uvjerili su se da »ih obnavlja iz dana u dan« (r. 16).

Razmišljala sam o tome kako je Bog nevidljiv, ali vječan, dok sam promatrala oblake toga dana, znajući da je supermjesec sakriven, ali tamo. I nadala sam se da ću, sljedeći put kad budem u iskušenju vjerovati da je Bog daleko od mene, čvrsto uprti pogled u »ono što se ne vidi«.

– Amy Boucher Pye

Ponekad osjećamo da je Bog daleko. Tada je vrijeme da se podsjetimo da je On ondje, vidjeli mi to ili ne.