Tad preminu Abraham. U lijepoj starosti umre, star i sit života, pa bi pridružen svojim ocima.

Postanak 25:8

PRIJE trideset godina sudjelovala sam na radionici za nezaposlene koju i danas pamtim. Od mene i mojih kolega koji su također ostali bez posla tražili su da napišemo govor u povodu odlaska u mirovinu. Što? Tražili smo posao i bili smo daleko od dobi za mirovinu. Ali voditeljica je objasnila svrhu zadatka: »Vaš govor vjerojatno neće imati puno veze s vašim poslom.« Važno je shvatiti da posao zapravo nije središte naših života. I dok možda tugujemo zbog gubitka posla, naši životi znače mnogo više od toga da smo zaposleni.

Detalji o kraju Abrahamova života podsjećaju me na tu lekciju. Umro je u »sretnoj dobi – star i pun godina« (r. 8, K. S.). Kroz cijelo Sveto pismo čitamo da je Abraham vjerno slijedio Božje upute, ali ne čitamo puno o tome što je radio. »Abram povjerova Gospodinu i on mu to primi u zaslugu« (15:6). To nas podsjeća na riječi Propovjednika: »Jer onome koji je u njegovoj milosti daje mudrost, znanje i radost« (2:26). Zaključio je to nakon što je razmišljao o smislu života i kako pronaći užitak usprkos trudu i muci (r. 24,25).

Čak i u vrijeme gubitka i tjeskobe koje donosi nezaposlenost, razmislimo o Abrahamovu primjeru i Propovjednikovim riječima – obojica nas usmjeravaju na istinsko zadovoljstvo koje se nalazi samo u Bogu.

– Katara Patton

Bože, podsjećaj nas da tražimo zadovoljstvo u tebi.