Bog moje sestre
22. ožujka
Gospodine, Bože Abrahama, gospodara mojega! Kad bi ipak htio dati sreću putu, na kojemu se nalazim!
Postanak 24:42
Postanak 24:42
Bog moje sestre
Pročitajte: Knjiga Postanka 24:1-4,10-12
1 A bio je Abraham star i vremešan, i Gospodin bješe Abrahama blagoslovio u svemu. 2 Tada reče Abraham svom sluzi, najstarijemu u kući, koji je upravljao cijelim njegovim imanjem: »Stavi svoju ruku pod moje bedro! 3 Hoću, naime, da te zakunem Gospodinom, Bogom neba i zemlje, da ne ćeš uzeti sinu mojemu žene između kćeri Kanaanaca, među kojima prebivaš. 4 Ne, već otiđi u moju domovinu i u moj rod; tamo uzmi ženu za mojega sina Izaka!«
10 Potom uze sluga deset deva svoga gospodara i svakovrsne dragocjenosti svoga gospodara sa sobom na put, podiže se i ode u Aram Naharajim, u grad Nahorov. 11 Izvan grada, kod jednog studenca, pusti deve da poliježu. Bilo je pred večer, u doba kad žene izlaze da nose vodu. 12 Tada se on pomoli: »Gospodine, Bože Abrahama, gospodara mojega! Daj mi sreću danas i iskaži milost Abrahamu, gospodaru mojemu!
10 Potom uze sluga deset deva svoga gospodara i svakovrsne dragocjenosti svoga gospodara sa sobom na put, podiže se i ode u Aram Naharajim, u grad Nahorov. 11 Izvan grada, kod jednog studenca, pusti deve da poliježu. Bilo je pred večer, u doba kad žene izlaze da nose vodu. 12 Tada se on pomoli: »Gospodine, Bože Abrahama, gospodara mojega! Daj mi sreću danas i iskaži milost Abrahamu, gospodaru mojemu!
Gospodine, Bože Abrahama, gospodara mojega! Kad bi ipak htio dati sreću putu, na kojemu se nalazim!
Postanak 24:42
AMINA je postala kršćanka u zemlji u kojoj je kršćanstvo bilo zabranjeno. O svojoj vjeri govorila je svome bratu, ali on je odbio prihvati Krista kao Spasitelja. Tada je obolio od opasne plućne bolesti. Sam u mračnoj bolničkoj sobi, jedva je hvatao dah. Nije bio spreman priznati Isusa kao Božjeg Sina i bojao se izgovoriti ime Kristovo naglas (netko bi ga mogao čuti!). Stoga je zavapio: »Bože moje sestre, molim te, pomogni mi sada!« Odjednom je mogao lakše disati, a sobu je obasjala svijetlost. Toga dana započelo je njegovo putovanje do vjere u Isusa.
U Knjizi Postanka Abrahamov sluga krenuo je na putovanje da pronađe ženu za sina svoga gospodara. Najprije se pomolio: »Bože Abrahama, gospodara mojega!« (r. 12) Zašto? Znao je da je Bog rekao Abrahamu: »Jer učinit ću te velikim narodom…« (12:2). Bog je u više navrata ponovio to obećanje (15:2-5) i »Abram povjerova Gospodinu i on mu to primi u zaslugu« (r. 6). Sluga se pouzdao u Boga svoga gospodara (24:26,42,48) jer je vidio njegovu vjeru na djelu.
Svojim riječima pozivamo druge da slijede Isusa. Međutim, važniji od toga je način na koji živimo. Stvarnost istinske vjere u jedinoga pravog Boga govori više od riječi.
– Tim Gustafston
Neka Bog Abrahama i Amine upotrijebi naše živote da privuče druge k sebi.