Spomeni se svoje riječi sluzi svome, na kojoj si mi nadu utemeljio!

Psalam 119:49

»NE, ne možeš ići na jezero«, rekao sam kćeri s glavom ispod sudopera dok sam popravljao puknutu cijev. »Tata, obećao si da ću moći ići kad završim svoje obveze«, podsjetila me. Zaboravio sam što sam rekao jer sam imao važnog posla.

Baš kao što je moja kći mene podsjetila na obećanje, psalmist je podsjetio Boga na njegova obećanja. »Sjeti se svoje riječi sluzi svojem kojom si mi dao nadu« (r. 49, K. S.). Srećom, nemamo nebeskog Oca koji je prezaposlen i zaboravan. Možemo mu doći ne samo sa svojim bolima, problemima i razočaranjima nego i s povjerenjem, znajući da je dobar Otac: »To je moja utjeha u nevolji mojoj, jer tvoja riječ me oživljava« (r. 50).

Bog nas poziva da proučavamo Sveto pismo kako bismo ga podsjetili na njegova obećanja – ne zato što on zaboravlja, nego zato što želi da ga dobro poznajemo. Zato psalmist kaže: »Sjetim se tvojih sudova od davnine, Gospode i to me utješi… Tvoje naredbe meni su pjesme…« (r. 52,54).

Zbog zaokupljenosti poslom moja me je kći morala podsjetiti na moje obećanje. Kad je to učinila, dopustio sam joj da ide na jezero. Možemo biti zahvalni što naš nebeski Otac nikada nije previše zauzet. On voli čuti da u molitvi ponavljamo ono što je rekao ili obećao.

– Matt Lucas

Oče, pomogni nam sjetiti se tvojih obećanja.