²² Mojsije podiže sinove Izraelove od Crvenoga mora. I odoše dalje u pustinju Šur. Putovali su tri dana kroz pustinju, a ne nađoše vode. ²³ Kada dođoše u Maru, ne mogoše piti vode u Mari, jer je bila gorka. Zato se prozva Mara. ²⁴ Narod je mrmljao protiv Mojsija i govorio: »Što ćemo piti?« ²⁵ I on zavapi Gospodinu, i Gospodin mu pokaza drvo. Kad ga baci u vodu, postade voda slatka. Ondje mu dade zakon i pravo, i ondje ga stavi na kušnju.
²⁶ On reče: »Ako doista budeš rado slušao glas Gospodina, Boga svojega, i ako budeš činio što je pravo u njegovim očima, i ako se pokoriš njegovim zapovijedima i ispuniš sve njegove uredbe, onda nijednu od onih bolesti što sam ih bio oborio na Egipat ne ću pustiti na tebe. Štoviše ja, Gospodin, bit ću tvoj spasitelj.« ²⁷ Nato dođoše u Elim. Tu je bilo dvanaest izvora i sedamdeset palmi. Tu se utaboriše kraj vode.
6
¹ Sva se općina Izraelovih sinova podiže od Elima i dođe u pustinju Sin, koja leži između Elima i Sinaja, petnaestoga dana drugoga mjeseca nakon izlaska iz egipatska zemlje. ² Zbog pustinje mrmljala je sva općina sinova Izraelovih protiv Mojsija i Arona. ³ Rekoše im sinovi Izraelovi: »Radije bismo ipak bili pomrli od Gospodnje ruke u egipatskoj zemlji, kad smo sjedili kod lonaca s mesom i jeli do sitosti. A vi nas odvedoste u ovu pustinju da pomorite svu općinu glađu.«
⁴ Tada reče Gospodin Mojsiju: »Dobro! Učinit ću da vam daždi kruh s neba. Neka onda narod izlazi van i skupi sebi koliko mu treba na dan. Hoću ga time staviti na kušnju, hoće li se ravnati po mojoj uputi ili neće. ⁵ A kad budu šesti dan pripravili što su donijeli, bit će dvaput onoliko koliko bi nakupili svaki dan.«