Ljubljeni, ako je Bog nas tako ljubio, i mi trebamo ljubiti jedni druge.

1 Ivanova 4:11

KAD je voditeljica zadužena za rad sa ženama u svojoj crkvi pozvala Yoy na ručak da ju bolje upozna, prihvatila je. No dok su razgovarale i uživale u hrani, Joy je počela osjećati tjeskobu. Bila je volonterka u tom radu i pitala se hoće li ju tražiti da preuze još više obaveza? Ili još gore, možda je učinila nešto pogrešno i ukorit će ju. Na kraju je voditeljica zatražila račun, zagrlila ju i rekla da je uživala u vremenu koje su provele zajedno. Dok je išla prama svojem automobilu, Joy je osjetila da napetost popušta i shvatila da je voditeljica bila prijateljski raspoložena, bez ikakvih skrivenih namjera.

Joyino iskustvo podsjeća nas koliko smo navikli da se prema nama postupa kao prema preprekama ili sredstvima u ostvarivanju tuđih ciljeva. Joyina voditeljica utjelovila je učenje iz Ivanove poslanice – trebamo jednostavno ljubiti jedni druge, ne zbog nekoga skrivenog cilja, nego zato što je »ljubav od Boga« i »jer je Bog ljubav« (r. 7,8). To je zapovijed koja u svojoj jednostavnosti donosi toliko oslobođenje. Naša ljubav prema drugima ukorijenjena je u ljubavi koju nam je Bog već dao: »… ne da smo mi ljubili Boga, nego je on ljubio nas…« (r. 10). Svi želimo da nas vole i vide onakvima kakvi jesmo. Pozivam vas da danas uživate u Božjoj ljubavi i dopustite joj da prožme vaše odnose s drugima.

– Tanya Marlow

Zastanimo u Božjoj ljubavi i živimo u njoj.