Duhovna stvarnost

Izgubljeno u prošlosti

by · Published · Updated

Pročitajte: Knjiga Izlaska 39:1-7

1 Od modrog i crvenog skrleta i tamnocrvenog prediva načiniše sjajne haljine za službu u svetištu. Isto tako načiniše sveto ruho Aronu, kao što je bio zapovjedio Gospodin Mojsiju. 2 Oplećak načini od zlata, modrog i crvenog skrleta, tamnocrvenog prediva i lana. 3 Zlato skovaše u tanke pločice i razrezaše ih u niti, da ih umjetnim vezivom uvezu u modri i crveni skrlet, u tamnocrveno predivo i u lan. 4 Načiniše dva plećna komada, što su se sklapala. Na oba kraja bio je zajedno privezan. 5 Tkanica, što je bila na njemu da se njom priveže, bila je izrađena od jednoga komada s njim i jednakim radom: od zlata, modrog i crvenog skrleta, tamnocrvenog prediva i lana, kao što je bio zapovjedio Gospodin Mojsiju. 6 Urediše dva kamena oniksa, tako da su bila ukovana u zlato, a urezaše u njih imena sinova Izraelovih, kako ih umije urezati pečatna umjetnost.
7 I stavi ih on na plećne komade oplećka, kao kamene spomene na sinove Izraelove, kao što je bio zapovjedio Gospodin Mojsiju.

Tada dođe svatko koga je na to ponukalo njegovo srce… donese prilog Gospodinu za gradnju šatora svjedočanstva, za sve službe u njemu…

Izlazak 35:21

UZNEMIREN korupcijom i rasipništvom koji su uništavali njegovo kraljevstvo, korejski kralj Yeongjo (1694. – 1776.) odlučio je nešto poduzeti. Kao u klasičnom primjeru odbacivanja nečega vrijednog zajedno s nečim bezvrijednim, zabranio je tradicionalnu umjetnost vezenja zlatnim nitima kao pretjeranu raskoš. Ubrzo je to umijeće palo u zaborav. Godine 2011. profesorica Sim Yeon-ok nakanila je obnoviti tradiciju. Pretpostavljajući da je listić zlata nalijepljen na dudov papir, a zatim ručno izrezan na tanke niti, uspjela je vratiti to davno zaboravljeno umijeće.

U knjizi Izlaska saznajemo o raskoši koju vidimo kod izgradnje šatora svjedočanstva – uključujući zlatne niti za izradu Aronova svećeničkog ruha. Vješti obrtnici zlato »skovaše u tanke pločice i razrezaše ih u tanke niti, da ih umjetnim vezivom uvezu u modri i crveni skrlet, u tamnocrveno predivo i u lan« (39:3). Što se dogodilo s time? Je li se odjeća iznosila? Odnesena kao plijen? Je li sve bilo uzalud? Nikako! Uložen je veliki trud jer je Bog dao posebne upute da se to učini.

Bog je svakome od nas dao zadaću. To može biti jednostavan čin ljubaznosti – nešto što mu vraćamo dok služimo jedni drugima. No nije na nama da se brinemo što će se na kraju dogoditi s našim naporima (1 Korinćanima 15:58).

– Tim Gustafson

Sve učinjeno za Boga postaje nit koja seže u vječnost