Usprkos kušnjama
25. studenoga
Psalam 100:4
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Pročitajte: Poslanica Rimljanima 8:22–27
A tako nam i Duh pomaže… jer ne znamo za što ćemo se moliti… nego sam Duh posreduje za nas neiskazanim uzdisanjem.
Rimljanima 8:26
KAD je moj mlađi brat bio na operaciji, bila sam zabrinuta. Majka mi je objasnila da je spojeni jezik (ankyloglossia) stanje s kojim je rođen i da će bez operacije imati teškoće kod jedenja i u konačnici govora. U prenesenom smislu to znači da nam nedostaju riječi ili nas je sram govoriti.
Ponekad imamo ‘spojeni jezik’ u molitvi, ne nalazimo riječi. Naši su jezici sputani duhovnim klišeima i frazama koje se ponavljaju. Osjećaje usmjeravamo prema nebu, pitajući se hoće li doprijeti do Božjih ušiju. Naše misli besciljno lutaju.
Pišući kršćanima prvoga stoljeća u Rimu, apostol Pavao govori o tome što učiniti kada ne znamo kako moliti. Poziva nas da potražimo pomoć Duha Svetoga. »A tako nam i Duh pomaže u našoj slabosti; jer ne znamo za što ćemo se moliti kako treba, nego sam Duh posreduje za nas neiskazanim uzdisanjem« (r. 26). Riječ »pomaže« ovdje znači nositi veliki teret. A »neiskazanim uzdisanjem« upućuje na posredničku prisutnost Duha koji donosi naše potrebe Bogu.
Kad u molitvi imamo ‘spojeni jezik’, Božji Duh oblikuje našu zbunjenost, bol i rastresenost u savršenu molitvu koja iz našeg srca ide u Božje uši. On sluša i odgovara, donoseći upravo onu vrstu utjehe za koju možda nismo ni znali da ju trebamo, sve dok ga nismo zamolili da se moli za nas.
– Elisa Morgan
Bože, hvala ti za posredničku molitvu Duha Svetoga.
25. studenoga
24. studenoga
23. studenoga
21. studenoga