Pročitajte: Druga poslanica Korinćanima 1:3-7

Bog sve utjehe koji nas tješi u svakoj nevolji, da bismo… mi mogli utješiti one koji su u svakoj nevolji.

2 Korinćanima 1:3,4

»TIJELO Kristovo« tajanstvene su riječi koje se u Novome zavjetu spominju više od 30 puta. Za apostola Pavla upravo te riječi najbolje opisuju Crkvu. Nakon što je Isus uzašao na nebo, prepustio je svoje poslanje nesavršenim i nesposobnim muškarcima i ženama. No zadržao je ulogu glave Crkve ostavljajući zadaću nogu, ruku, ušiju, očiju i glasa nepouzdanim učenicima – i vama i meni.

Isusova odluka da djeluje kao nevidljiva glava velikog tijela s mnogo različitih dijelova znači da se On često oslanja na nas da pomažemo jedni drugima u teškim vremenima. Vjerojatno je apostol Pavao imao nešto slično na umu kada je pisao ove riječi: »Blagoslovljen Bog… koji nas tješi u svakoj nevolji, da bismo utjehom kojom nas same tješi Bog, mi mogli utješiti one koji su u svakoj nevolji. Doista, kao što obiluju Kristove patnje u nama, tako po Kristu obiluje i naša utjeha» (r. r. 3-5). Tijekom cijele svoje službe Pavao je primjenjivao to načelo. Prikupljao je pomoć u doba gladi, slao suradnike u područja u kojima su se javili problemi i smatrao je darove vjernika darovima samoga Boga.

Izraz »tijelo Kristovo« jasno govori na što smo pozvani: pokazivati kakav je Krist, osobito onima u potrebi.

Philip Yancey

Božja prisutnost donosi utjehu nama; naša prisutnost donosi utjehu drugima.