Prsten nevidljivosti
Pročitajte: Evanđelje po Ivanu 3:16-21
Jer svaki koji čini zlo mrzi svjetlo i ne dolazi k svjetlu, da ne dođu na vidjelo njegova djela.
Ivan 3:20
GRČKI filozof Platon (427. – 348. godine pr. Krista) pronašao je način kako objasniti postojanje mračne stranu ljudske naravi. Ispričao je priču o pastiru koji je slučajno pronašao zlatni prsten koji je bio skriven duboko u zemlji. Jednoga je dana snažan potres otvorio drevnu grobnicu na obronku planine i pastir je ugledao prsten. Jednako je tako slučajno otkrio i da prsten ima čarobnu moć da onoga tko ga nosi učini nevidljivim, kada on to želi.
Razmišljajući o nevidljivosti, Platon je postavio pitanje: »Ako se ljudi ne moraju brinuti o tome hoće li biti uhvaćeni i kažnjeni, hoće li prestati činiti što je loše?«
U Evanđelju po Ivanu nalazimo Isusa da govori o istoj stvari, ali u drugome smjeru. Tu Isus, poznat kao Dobri pastir, govori o srcima koja ostaju pod okriljem mraka kako bi sakrili ono što čine (Ivan 3:19,20). On ne svraća pozornost na naše želje za zataškavanjem kako bi nas osudio, nego da nam ponudi spasenje po sebi (r. 17). Kao Pastir naše duše, On na svjetlost iznosi najgore iz naše ljudske naravi da bi nam pokazao koliko nas Bog ljubi (r. 16).
Bog nas u svojoj milosti poziva iz naše tame i zove nas da ga slijedimo u svjetlost.
Mart DeHaan
Tama se povlači kada se pojavi Kristova svjetlost.