Dobro došli na internetske stranice Duhovne stvarnosti

Duhovna stvarnost je kršćanska izdavačka kuća čiji je osnovni projekt izdavanje dnevnog čitanja Biblije »Kruh naš svagdašnji«. »Kruh naš svagdašnji« teži biti duho­vnom hra­nom poje­din­cu, obi­te­lji i zaje­dni­ci, a pomoći će u sva­ko­dne­vnom čita­nju i pro­u­ča­va­nju Bibli­je. Pro­či­taj­te pre­dlo­že­ni ulo­mak iz Bibli­je, a potom i nje­go­vo tuma­če­nje pri­mje­ri­ma iz sva­ko­dne­vnog živo­ta. Jedno­sta­vno i razu­mlji­vo štivo može vas uve­sti u temelj­ne kršćan­ske isti­ne, nahra­ni­ti vam dušu te ispu­ni­ti i osmi­sli­ti život.

Dnevno čitanje Biblije »Kruh naš svagdašnji« za

Bilo kamo

Pročitajte: Jeremija 2:1-8; 3:14,15

1 Dođe mi Gospodnja riječ:
2 »Idi, viči Jeruzalemu glasno u uho:
Ovako veli Gospodin:
Naplatio sam ti tvoju mladu ljubav, zaručničku milinu,
kad si u pustinji išao za mnom,
u zemlji gdje se ne sije.
3 Izrael je vrijedio Gospodinu kao sveto dobro,
kao prvina od njegovih rodova.
Tko bi jeo od toga, taj je to morao okajati;
zlo je došlo na njega«, veli Gospodin.

4 Čujte Gospodnju riječ, kućo Jakovljeva
i sve obitelji Izraelova doma!
5 Ovako veli Gospodin:
»Što nepravedno nađoše na meni vaši oci
te odstupiše od mene
i pristadoše za ništavnim idolima
i sami postadoše ništavni?
6 Nisu pitali: Gdje je Gospodin,
koji nas je vodio po pustinji,
po pustarama i gudurama,
po suhoj i mračnoj zemlji,
po zemlji kojom ne prohodi putnik
i u kojoj nitko ne stanuje?
7 Dovedoh vas u plodnu zemlju,
da uživate njezina dobra i plodove.
A vi dođoste i oskvrnuste moju zemlju
i moju baštinu učiniste gadnim mjestom.
8 Svećenici nisu pitali: Gdje je Gospodin?
Čuvari Zakona nisu me poznali.
Pastiri su mi postali nevjerni.
Proroci su bili Baalovi proroci;
trčali su za nemoćnim idolima.

14 »Vratite se, sinovi odmetnici!«,
veli Gospodin.
»Jer sam ja vaš gospodar.
Uzet ću vas, pa bio i samo jedan iz jednoga grada
i dva iz jednoga plemena,
i odvest ću vas kući u Sion.

15 Dat ću vam pastire po svome srcu, koji će vas napasati mudrošću i razboritošću.

Spominjem se mladosti tvoje privržene, ljubavi tvoje vjereničke: ti pođe za mnom u pustinju, po zemlji gdje se ne sije.

Jeremija 2:2, K. S.

DOK sam pregledavala svoje stare slike s vjenčanja, zastala sam nad slikom na kojoj smo moj suprug i ja postali »gospodin i gospođa«. Na mom se licu jasno vidjela moja privrženost njemu. Išla bih s njime i na kraj svijeta.

Nakon gotovo četiri desetljeća naš brak je čvrsto protkan ljubavlju i predanošću koja nas je provela i kroz loša i dobra razdoblja. Iz godine u godinu potvrđivala sam svoju odluku da idem s njime bilo kamo.

I Bog čezne za svojim voljenim, ali samovoljnim Izraeom, »Spominjem se mladosti tvoje privržene, ljubavi tvoje vjereničke« (r. 2). Hebrejska riječ privrženost označava najveću moguću odanost i predanost. U početku je Izrael pokazivao takvu privrženost Bogu, ali se poslije odmetnuo.

Unatoč nesporno snažnim osjećajima u početku, spokoj može otupjeti oštricu ljubavi, a nedostatak žara može dovesti do nevjere. Znamo važnost borbe protiv takva zahlađenja u svojim brakovima. A što je sa žarom našega ljubavnog odnosa s Bogom? Jesmo li Mu tako predani kao što smo bili kad smo uzvjerovali?

Bog uvijek dopušta svome narodu da se vrati (3:14,15). Već danas možemo obnoviti svoje zavjete da Ga slijedimo.

– Elisa Morgan

Ne morate znati kamo idete, ako znate da Bog vodi.