Pročitajte: Propovjednik 1:1-11

Nego je sebe poništio uzevši obličje sluge, i postao jednak ljudima. Vanjštinom je bio kao čovjek.

Filipljanima 2:7

STOJIM u redu pred blagajnom trgovačkog centra i gledam oko sebe. Promatram tinejdžere obrijanih glava i prstenjem u nosu kod police s grickalicama; mladoga poslovnog čovjeka koji kupuje odrezak, nekoliko šparoga i slatki krumpir; stariju ženu koja se dvoumi između breskvi i jagoda. »Zna li Bog sve te ljude po imenu? Znače li Mu što?« pitam se.

Stvoritelj svega je Tvorac svih ljudskih bića. Svatko od nas stvarno je vrijedan Njegove pažnje i ljubavi. Bog je tu ljubav osobno pokazao hodajući brežuljcima Izraela i naposljetku na križu.

Kad je Isus sišao na zemlju u obličju sluge, pokazao je da Božja je ruka tolika da u nju stane i najneznatnija osoba na svijetu. Na toj je ruci upisano ime svakoga od nas, a na njoj su i rane, cijena koju je Bog platio jer nas toliko voli.

I zato, kada me obuzme samosažaljenje i preplavi tuga osamljenosti koja je tako dobro opisana u knjigama kao što su Job i Propovjednik, okrenem se Evanđeljima i izvještajima o tome što je Isus govorio i činio. Zaključim li da moje poslanje »pod suncem« (Propovjednik 1:3) Bogu ne znači ništa, proturječim jednom od glavnih razloga Božjeg dolaska na zemlju. Na pitanje: »Značim li što?« – Isus je odgovor.

Philip Yancey

Pastir dobri daje svoj život za ovce. Isus