Duhovna stvarnost

Mnogo više od preživljavanja

by · Published · Updated

13 sijecanj

A sad, kad se vratio Timotej k nama od vas i izvijestio nas o vašoj vjeri i ljubavi (…) utješili smo se.

1 Solunjanima 3:6,7

U travnju 1937. Mussolinijeva je okupacijska vojska prisilila sve misionare u pokrajini Wallamo da napuste Etiopiju. Ostalo je samo 48 vjernika, uglavnom nepismenih, i nekoliko Evanđelja po Marku što im je trebalo pomoći u duhovnom rastu. No, kad su se nakon 4 godine misionari vratili, crkva ne samo da je opstala nego je brojila 10.000 vjernika!

Nakon što je apostol Pavao bio prisiljen napustiti vjernike u Solunu (pročitajte Djela ap. 17:1-10), žarko ih je želio ponovo vidjeti (pročitajte 1 Solunjanima 2:17). Nakon što je posjetio solunsku crkvu, Timotej je mogao Pavlu, koji je bio u Ateni, posvjedočiti o njihovoj »vjeri i ljubavi«
(1 Solunjanima 3:6). Oni su postali primjer vjernicima u susjednim pokrajinama (pročitajte 1 Solunjanima 1:8).

Pavao nikada nije sebe smatrao zaslužnim za broj crkava koje je osnovao ili kojima je služio. Pripisivao je to jedino Bogu. U Prvoj Korinćanima 3:6 je napisao: »Ja posadih, Apolon zali, a Bog dade te uzraste.«

Teške okolnosti mogu osujetiti naše najbolje namjere, na neko vrijeme razdvojiti prijatelje. No, Bog gradi svoju Crkvu usprkos teškoćama. Mi jedino moramo biti vjerni, a rezultate prepustiti Njemu.
C. P. Hia

Sagradit ću svoju Crkvu, i paklena vrata
ne će je nadvladati. – Isus (Matej 16:18)

Prva posl. Solunjanima 2:17 – 3:7

17 A mi, braćo, odijeljeni od vas na neko vrijeme licem, a ne srcem, osobito nastojasmo s velikom željom da vas vidimo osobno. 18 Zato smo htjeli doći k vama, a ja Pavao, jednom i drugi put, ali zapriječi nam sotona. 19 Jer tko je naša nada, ili radost, ili ponosna kruna? Niste li to vi pred Gospodinom našim Isusom o njegovu dolasku? 20 Doista ste vi naša slava i radost. 1 Zato ne mogosmo više podnositi i naumismo sami ostati u Ateni, 2 a poslasmo Timoteja, svoga brata i Božjega suradnika u Kristovu evanđelju, da vas utvrdi i obodri u vašoj vjeri. 3 Željeli smo da se nitko ne pokoleba u ovim nevoljama; jer sami znate da smo za to određeni. 4 Doista, dok smo bili kod vas, kazali smo vam unaprijed da ćemo podnositi nevolje, a to se i dogodilo, kako znate. 5 Zato i ja, kad nisam mogao više podnositi, poslah da upoznam vašu vjeru, da vas nije kako iskušao napasnik – da naš trud ne bude uzalud. 6 A sad, kad se vratio Timotej k nama od vas i izvijestio nas o vašoj vjeri i ljubavi te da nas se svagda ugodno sjećate, želeći nas vidjeti, kao i mi vas, 7 utješili smo se, braćo, zbog vas, u svoj svojoj bijedi i nevolji, vašom vjerom.