Poslušaj, Bože, moju molitvu! (… ) Srce mi se grči u grudima, samrtne muke na me se strovaljuju.

Psalam 55:2,5

ŠTO se događa s našom vjerom nakon velikih kušnja? Razmišljao sam o tome nakon što sam pročitao članak o ocu koji je slučajno ubio svoju osamnaestogodišnju kći dok je nastojao zaštiti obitelj od provalnika.

Novinar je napisao da je otac sljedećeg dana utišao u crkvu (što je obično činio), pa iako duboko potresen, još uvijek je tražio Božju pomoć. Vjera u Boga vodila ga je prije i znao je da će tako biti i ubuduće.

To me je podsjetilo na moj život – jer i ja sam izgubio kći. Da vidim kako sam razmišljao o životu i vjeri prije Melissine nesreće, pročitao sam tekst koji sam napisao mjesec dana prije njezine pogibije u lipnju 2002. Kako se ono što sam tada mislio slaže s ovime što sada znam? Je li ta velika provjera u mojem životu promijenila moju vjeru u Boga?

U svibnju 2002. godine napisao sam sljedeće: »David se nije bojao doći pred Boga i reći mu što mu je na srcu… Mi se ne moramo bojati reći Bogu što nam je na srcu…« Prije toga teškog razdoblja u mojem životu dolazio sam Bogu i On me je slušao. Poslije sam otkrio da On još uvijek sluša, tješi i pomaže. I u vjeri sam se nastavio moliti. Naša vjera ostaje nataknuta i osnažena jer je On Bog i onoga prije i onoga poslije.

– Dave Branon

Ono što znamo o Bogu pomaže nam da se pouzdamo
u Njega u svemu onome što ne znamo.