»Sjedni«
Na zelenim poljanama pusti me da sjedim i počinem kraj mirnih voda.
On mi krijepi dušu.
Psalam 23:2,3
NAŠ se zlatni retriver ponekad tako uzbudi da dobije napadaj i počne se tresti. Da bismo to spriječili, nastojimo ga smiriti. Gladimo ga, govorimo umirujućim glasom i kažemo mu da sjedne. No kad čuje riječ »sjedni«, on počne izbjegavati naš pogled i negoduje. Konačno, odustaje i nevoljko sjedne.
Ponekad i nas treba podsjetiti da »sjednemo«. U 23. psalmu čitam da je moj Bog, Dobri pastir koji me vodi »zelenim poljanama« i »pusti me da sjedim i počinem kraj mirnih voda«. On zna da trebam mir i odmor čak i onda kad ja to ne vidim. Naše je tijelo tako ustrojeno da treba odmor.
I sam Bog se odmarao sedmoga dana nakon što je stvorio svijet (pročitajte Postanak 2:2,3; Izlazak 20:9-11). Isus je također znao da postoji vrijeme služenja i vrijeme odmora. Svojim je učenicima rekao: »Dođite sa mnom sami… i otpočinite malo« (Marko 6:31). Kad se odmaramo, stvari dolaze na svoje mjesto i vraća nam se snaga. Ako svaki trenutak želimo ispuniti nekom aktivnošću – pa čak kad je riječ o nečemu korisnom i hvalevrijednom – Bog često svraća pozornost na sebe i kaže nam da »sjednemo«.
Odmor je dar – dar našeg Stvoritelja koji točno zna što trebamo. Veličajmo Ga zbog toga što nas često pušta da sjedimo i počinemo kraj mirnih voda.
– Cindy Hess Kasper
Ako ne zastanemo i ne odmorimo se,
jednostavno ćemo se slomiti.
Knjiga Izlaska 20:8-11
8 Pazi na to da posvetiš subotu! 9 Šest dana radi i vrši sve svoje poslove! 10 Ali sedmi je dan odmora u čast Gospodinu, Bogu tvojemu. Tad ne smiješ raditi nikakva posla, ni ti ni tvoj sin ili tvoja kći, ni tvoj sluga, ni tvoja sluškinja, ni tvoja stoka, ni stranac koji boravi kod tebe unutar tvojih vrata! 11 Jer u šest dana stvori Gospodin nebo i zemlju, more i sve što je u njima, ali sedmi dan on otpočinu. Zato je Gospodin blagoslovio i posvetio subotu.