Učinite vjeru osobnom

10 ozujak

U duhu živite, i ne ćete izvršavati tjelesnih želja!

Galaćanima 5:16

KADA sam bio profesor i trener u kršćanskoj gimnaziji, uživao sam u društvu tinejdžera i nastojao ih dovesti do svrhovitoga kristolikog života – kojega resi ljubav za Boga i druge. Cilj mi je bio pripremiti ih da u potpunosti žive za Boga. To bi se dogodilo samo kada bi, uz pomoć Duha Svetoga, vjeru učinili dijelom svoga života. Oni koji nisu slijedili Krista imali su problema s vjerom nakon što je prestao utjecaj kršćanskih učitelja i roditelja.

To je vrlo lijepo vidljivo u priči o judejskom kralju Joašu i njegovom ujaku, svećeniku Jojadi. Jojada je bio mudar čovjek koji je poticao Joaša da živi bogobojaznim životom (pročitajte 2 Ljetopisa 24:11,14).

Problem je bio u tome što Joaš nije osobno prigrlio taj način života. Nakon što je Jojada umro, zapustio je »Hram Gospodina« (r. 18) i počeo štovati poganske bogove. Promijenio se i postao tako zao da je dao pogubiti Jojadina sina (r. r. 20-22).

Imati nekoga tko će vas voditi prema vjeri i sličnosti Kristu je dobro i korisno. No, još je bolje osobno se pouzdati u Gospodina i naučiti se oslanjati na vodstvo Duha Svetoga (pročitajte Galaćanima 5:16). To našu vjeru čini osobnom.

– Dave Branon

Bože, hvala Ti za ljude koji su mi pokazali put k Tebi.

Pomozi mi da se ne oslanjam samo na njih,

nego na vodstvo Duha Svetoga.

Vjera drugih nas ohrabruje; osobna vjera nas mijenja.

Druga knj. Ljetopisa 24:1,2,15-22

1 Joašu je bilo sedam godina kad se uspeo na prijestolje. Vladao je četrdeset godina u Jeruzalemu. Njegova se mati zvala Sibja, iz Beer Šebe. 2 Joaš je činio ono što se sviđalo Gospodinu dok je živio svećenik Jojada.
15 Kad je Jojada bio ostario i naživio se, umre. Bilo mu je sto i trideset godina kad je umro. 16 Pokopaše ga kod kraljeva u Davidovu gradu, jer se bio iskazao zaslugama za Izraela, za Boga i za njegov Hram. 17 Poslije Jojadine smrti dođoše Judini knezovi i baciše se ničice pred kralja; i kralj ih posluša. 18 I oni zapustiše opet Hram Gospodina, Boga svojih otaca, i stadoše štovati ašere i rezane likove. Tada se podiže Gospodnji gnjev na Judu i na Jeruzalem zbog njihovih grijeha. 19 On je slao proroke među njih, da ih vrate Gospodinu. Ovi su ih nagovarali. Ali ih oni nisu slušali. 20 I dođe Gospodnji duh na Zahariju, sina svećenika Jojade. On stupi pred narod i doviknu im: »Ovako govori Bog: Zašto kršite Gospodnje zapovijedi i upropaštavate svoju sreću? Ostaviste Gospodina, pa vas zato i on ostavi.« 21 A oni se urotiše protiv njega i kamenovaše ga, po kraljevoj zapovijedi, u trijemu Gospodnjega Hrama. 22 Tako se malo spominjao kralj Joaš ljubavi koju mu je bio iskazivao njegov otac Jojada, da je dao pogubiti njegova sina. A on, umirući, povika: »Gospodin ovo vidi i on će to kazniti.«