¹ »Kraljevstvo je nebesko kao domaćin koji rano ujutro izađe da unajmi poslenike za svoj vinograd. ² On se pogodi s poslenicima po denar na dan i posla ih u svoj vinograd. ³ Oko treće ure izađe opet. Tada vidje druge gdje stoje besposleni na trgu ⁴ i reče im: Idite i vi u moj vinograd; dat ću vam što bude pravo. ⁵ Oni otiđoše. Oko šeste i devete ure izađe opet i učini isto tako. ⁶ Kad je izašao oko jedanaeste ure, nađe opet druge gdje stoje. On ih upita: Što stojite ovdje vazdan besposleni? ⁷ Oni mu odgovoriše: Nitko nas ne unajmi. On im odvrati: Idite i vi u moj vinograd! ⁸ Uvečer reče gospodar vinograda svojemu upravitelju: Dozovi poslenike i isplati im plaću, od posljednjih do prvih! ⁹ Tada dođoše oni od jedanaeste ure i svaki primi po denar. ¹⁰ A kad dođoše prvi, pomisliše da će više primiti. Ali i od njih svaki primi po denar. ¹¹ Kad ga primiše, uzeše mrmljati na domaćina ¹² i rekoše: Ovi su posljednji radili samo jednu jedinu uru i ti si ih izjednačio s nama koji smo podnosili teret i žegu dana. ¹³ Prijatelju, odvrati on jednome od njih, ja tebi ne činim krivo. Nisi li se pogodio sa mnom po denar? ¹⁴ Uzmi što je tvoje i idi! A ja hoću i ovome posljednjemu dati kao tebi. ¹⁵ Ili, zar ja ne smijem činiti sa svojim vlasništvom što hoću? Zar je tvoje oko zavidno što sam ja dobar? ¹⁶ Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji.«