Duhovna stvarnost

Nadmašiti sebe

by · Published · Updated

08 travanj

Svi mi… preobražavamo se u istu sliku, iz slave u slavu.

2 Korinćanima 3:18

IMAM prijatelja koji je gotovo u svemu što radi bolji od mene. Pametniji je, dublje promišlja stvari i zna gdje pronaći bolje knjige za čitanje. Čak i bolje igra golf. Druženje s njim tjera me da budem bolji, obzirniji i pažljiviji. Njegova izvrsnost potiče me da težim biti bolji.

To upućuje na sljedeće duhovno načelo: vrlo je bitno da vrijeme provodimo uz Božju riječ da bismo bili povezani s Isusom. Čitajući o utjecaju Isusove bezuvjetne ljubavi potiče me da volim i da ništa ne tražim zauzvrat. Zbog Njegova milosrđa prema onima koji su to najmanje zaslužili, sramim se što ne mogu oprostiti i želim se osvetiti.

Onog trenutka kada mi to postane jasno vidim da postajem zahvalnija osoba i da me je, usprkos mojoj grješnoj naravi, Gospodin obukao u ljepotu svoje savršene pravednosti. Njegovi me čudesni putevi i neizmjerna mudrost potiču i mijenjaju. Teško je biti zadovoljan svojim životom kakav stvarno je kada me Njegova prisutnost uvijek potiče da budem sve sličniji Njemu.

Apostol Pavao nas poziva da upoznamo radost jer smo upoznali Krista. I kada to učinimo, »preobražavamo se u istu sliku, iz slave u slavu« (r. 18).

– Joe Stowell

Tam kod Tebe, Isuse, milost je i ljubav.

Ti mi grijehe oprosti, kad se Tebi predah.

Ostanite u Božjoj blizini i nećete ostati isti.

Druga posl. Korinćanima 3:7-18

7 Ako li je služba smrti, koja je slovima urezana u kamenje, bila tako slavna da Izraelovi sinovi nisu mogli gledati Mojsijevo lice zbog prolaznog sjaja njegova lica, 8 kako li ne će biti još slavnija služba Duha? 9 Doista, ako je slavna služba osude, mnogo je slavnija služba pravde. 10 Uistinu, s obzirom na to, nije sjajno ono što je nekoć bilo sjajno zbog sjaja koji je jači. 11 Jer ako je slavno ono što prestaje, mnogo je slavnije ono što ostaje. 12 Imajući dakle takvu nadu, nastupamo s velikom smjelošću. 13 Ne kao što je Mojsije stavljao pokrivalo na svoje lice da ne bi Izraelovi sinovi gledali svršetak onoga što prestaje. 14 Ali oni otvrdnuše u svojim mislima. Naime, do dana današnjega stoji isto pokrivalo neotkriveno kod čitanja Staroga saveza, jer on u Kristu prestaje obvezivati. 15 Sve do danas, kad se čita Mojsije, pokrivalo stoji na njihovu srcu. 16 A kad god se Izrael obrati Gospodinu, skida se pokrivalo. 17 Gospodin je Duh; a gdje je Gospodnji Duh, ondje je i sloboda. 18 Svi mi koji otkrivenim licem odražavamo Gospodnju slavu, preobražavamo se u istu sliku, iz slave u slavu, kao od Gospodnjega Duha.