Stablo
Tako dakle i u sadašnje vrijeme postoji ostatak po milosnom izboru.
Rimljanima 11:5
DUGO je vremena osamljeno stablo u polju nasuprot mome uredu za mene bilo tajnom. Nekoliko jutara šume posjećeno je da bi zemljoradnici mogli posijati kukuruz, ali jedno je stablo ostalo stajati. Njegove su se grane uzdizale prema nebu i širile na sve strane. Tajna je riješena kada sam saznala da je ostavljeno s razlogom. Od davnine su zemljoradnici u polju ostavljali jedno stablo kako bi oni i životinje imali mjesto na kojemu bi se mogli skloniti od ljetnog pljuska ili jakog sunca.
S godinama i mi uvidimo da smo nešto preživjeli, ostali smo stajati, a da ne znamo zašto. Vojnici koji su se vratili iz rata i bolesnici koji su ozdravili od smrtonosnih bolesti žele znati zašto su oni preživjeli, a drugi nisu.
U Starom zavjetu čitamo o »ostatku« Izraelaca koje je Bog poštedio kada je narod izgnan u Babilon. To su bili oni koji su sačuvali Božji zakon i mogli su »Hram svog Boga opet podići« (Ezra 9:9). I apostol Pavao govori o sebi kao dijelu toga »ostatka« (Rimljanima 11:1,5). Bog ga je poštedio kako bi bio »apostol pogana« (r. 13).
Ako i dalje stojimo gdje su drugi pali, to je zato da u znak štovanja podignemo ruke prema nebu i da ih raširimo kako bi se u njihovoj hladovini drugi mogli odmarati.
– Julie Ackerman Link
Iskra ohrabrenja može zapaliti vatru.
Ezra 9:5-9
5 O večernjoj žrtvi ustadoh duboko tužan, razdrijeh opet svoju donju haljinu i gornju odjeću, padoh ničice na koljena, raširih ruke Gospodinu, svom Bogu 6 i pomolih se: »Bože moj, stidim se i bojim se podići svoje lice k tebi, Bože moj! Jer su nam naše opačine narasle preko glave i krivnja je naša doprla do neba. 7 Od vremena svojih otaca do danas mi smo u velikoj krivnji i zbog naših opačina bili smo mi, naši kraljevi i svećenici, predani kraljevima zemalja pod mač, u ropstvo, grabež i u javnu sramotu, kao što je slučaj danas. 8 Sada nam, doduše, dođe za čas milosrđe Gospodina, našeg Boga, s tim da nam još ostavi ostatak i dade nam dom na svom svetom mjestu, da bi Bog naš opet prosvijetlio naše oči i dao nam malo nove životne snage u našemu ropstvu. 9 Doduše, mi smo još uvijek robovi, ali nas Bog naš nije ostavio u našemu ropstvu, nego nam dade da nađemo milost pred perzijskim kraljevima, tako da su nam oni dali toliko životne slobode te smo mogli Hram svog Boga opet podići i učiniti da ponovno ustane iz svojih ruševina. Dade nam obranu u Judeji i Jeruzalemu.