⁵ Pa ga izvede van i reče mu: »Pogledaj na nebo i prebroji zvijezde, ako ih možeš prebrojiti!« I onda nastavi: »Toliko će biti tvojega potomstva.« ⁶ Abram povjerova Gospodinu i on mu to primi u zaslugu. ⁷ I reče mu: »Ja sam Gospodin, koji te izvedoh iz Ura u Kaldeji, da ti dam ovu zemlju u posjed.« ⁸ A on odgovori: »Gospodine, Bože, po čemu ću spoznati da ću je posjedovati?« ⁹ Gospodin mu zapovjedi: »Donesi mi junicu od tri godine, kozu od tri godine, ovna od tri godine, grlicu i mladoga goluba!« ¹⁰ I donese mu sve te životinje, raspolovi ih po sredini i stavi svaku polovicu jednu prema drugoj; ali ne raspolovi pticâ. ¹¹ Tada su se ptice grabljivice spuštale na komade mesa; a Abram ih je tjerao. ¹² I kad je sunce zalazilo, pade na Abrama dubok san. Ujedno ga obuze strah i velik mrak. ¹³ Tada reče Gospodin Abramu: »Znaj da će tvoji potomci boraviti u tuđoj zemlji, koja im ne pripada. Morat će služiti drugima, koji će ih tlačiti četiri stotine godina. ¹⁴ Ali narodu kojemu će služiti ja ću suditi. Tada će oni izaći s velikim blagom. ¹⁵ A ti ćeš poći u miru k svojim ocima i bit ćeš pokopan u dubokoj starosti. ¹⁶ U četvrtom koljenu oni će se vratiti ovamo; jer mjera Amorejaca nije još puna.« ¹⁷ Kad zapade sunce i nasta dubok mrak, gle: peć se zadimila i ognjeni plamen prolazio je između onih žrtvenih komada! ¹⁸ Tada sklopi Gospodin savez s Abramom i reče: »Tvojemu potomstvu dat ću ovu zemlju od rijeke egipatske sve do velike rijeke, rijeke Eufrata. ¹⁹ Zemlju Kenijaca, Kenižana, Kadmonaca, ²⁰ Hetita, Perižana, Refaimaca, ²¹ Amorejaca, Kanaanaca, Girgašana i Jebusejaca.«