… zaboravljam ono što je za mnom, a posežem za onim što je preda mnom. Trčim k cilju, k nebeskoj nagradi kojoj me Bog zove u Kristu Isusu.

Filipljanima 3:13,14

DVIJE australske autohtone životinje, klokani i emui (australski nojevi), imaju nešto zajedničko – vrlo se rijetko kreću unatrag. Zbog građe tijela i dužine snažnog repa klokani mogu lako održavati ravnotežu kada se kreću prema naprijed, ali se zato teško kreću unatrag. Emui mogu brzo trčati zahvaljujući snažnim nogama, ali im zglobovi koljena otežavaju kretanje unatrag. Upravo se zbog toga obje životinje nalaze na grbu Australije prenoseći poruku da zemlja uvijek mora ići naprijed i napredovati.

U svome pismu Filipljanima apostol Pavao poziva vjernike na jednak pristup vjeri: »Braćo, ja ne umišljam sebi da sam postigao, ali jedno činim: zaboravljam ono što je za mnom, a posežem za onim što je preda mnom. Trčim k cilju, k nebeskoj nagradi kojoj me Bog zove u Kristu Isusu«
(r. r. 13,14.)

Iako je mudro učiti od prošlosti, ne smijemo u njoj živjeti. Prošlost ne možemo popraviti ili izbrisati, ali Božjom milošću možemo ići dalje i služiti Bogu danas i u budućnosti.

Što smo sličniji Kristu, naša će vjera svakim danom bivati većom i napredovati.

– Bill Crowder

Ja želim nebu sve bliže, svaki dan njemu vodi me.

Zato Te molim, Isuse, sve više sebi diži me.

Ići ću bilo kamo – pod uvjetom da je prema naprijed.