Kao što se orao,… uzdiže iznad svojih ptića,… tako ga (Jakova) je vodio Gospodin jedini.

Ponovljeni zak. 32:11,12

TRI sam mjeseca sjedila u prvome redu – ili bolje rečeno imala pogled iz ptičje perspektive – na zadivljujuće djelo Božjih ruku. U botaničkom vrtu u Norfolku radnici su na visini od 30 metara postavili kamere i snimali gnijezdo bjeloglavog orla, a gledatelji su putem interneta mogli pratiti što se tamo događa.

Kada su se ptići izlegli, njihovi su roditelji budno pazili na njih. Naizmjence su bili s njima i odlazili po hranu. No, jednoga dana, dok su ptiči još izgledali kao kuglice vate, oba su roditelja nestala. Preplašila sam se i pomislila da im se nešto dogodilo, ali moj je strah bio bezrazložan. Kada je snimatelj pomaknuo kameru, vidjela sam ih na grani obližnjeg stabla.

Dok sam razmišljala o toj »široj« slici, sjetila sam se vremena kada sam se bojala da me je Bog napustio. Tada me je pogled s visokih planina u Virginiji podsjetio da je ono što ja vidim ograničeno. Ja vidim tek djelić slike.

Mojsije je upotrijebio sliku orla da opiše Boga. Kao što orao stražari nad svojim gnijezdom, tako Bog stražari nad nama (r. r. 11,12). Bez obzira na to kako nam se činilo, Bog »nije daleko ni od jednoga od nas« (Djela ap. 17:27). Pa čak i kada se osjećamo napuštenima.

– Julie Ackerman Link

Bog nas čuva, zato se ne moramo bojati.