Blagoslivljaj dušo moja, Gospoda i ne zaboravi nijednog dobročinstva Njegova.

Psalam 103:2

NEDAVNO mi je prijatelj iz mladosti elektroničkom poštom poslao sliku naše srednjoškolske atletske momčadi. Nejasna crno-bijela fotografija prikazivala je jedva prepoznatljivu skupinu tinejdžera i dva trenera. Ipak, istog su mi se trenutka vratila lijepa sjećanja na utrke na 1600 i 800 metara. A tada sam, ma koliko uživao u sjećanju na te dane, počeo razmišljati o tome kako sam sve to lako zaboravio i počeo se baviti drugim stvarima.

Kako život prolazi, vrlo lako zaboravljamo mjesta, ljude i događaje koji su nam na tome putu nešto značili. Vrijeme prođe, sjećanje na jučerašnji dan izblijedi i zaokupe nas nove stvari. Kada se to dogodi jednako tako zaboravljamo koliko je Bog bio dobar prema nama. Možda se i David sjetio toga kada je napisao: »Blagoslivljaj dušo moja, Gospoda i ne zaboravi nijednog dobročinstva Njegova« (r. 2).

Nikada nam sjećanje nije potrebnije nego kada nas pritisnu životne nedaće. Kada se osjećamo poraženima i zaboravljenima bitno je sjetiti se svega što je Bog učinio za nas. Sjećajući se toga nalazimo hrabrost da Mu vjerujemo sada i u budućnosti.

– Bill Crowder

Smiluj nam se, Gospode! Blagoslov nam svoj podijeli.

Dobrotom nas prati svud kroz taj griješni život cijeli!

Sjećanje na Božju vjernosti u prošlosti daje nam snagu za budućnost.