Kajanje
Dok sam šutio, sahnuše moje kosti, jecao sam cijeli dan.
Psalam 32:3
NEDAVNO sam razgovarao s nadarenom pijanisticom koja me je pitala sviram li nešto. Kada sam odgovorio: »Sviram radio«, nasmijala se i pitala jesam li ikada želio svirati neko glazbalo. Oklijevajući sam rekao: »Kao dijete učio sam svirati glasovir, ali sam odustao. Danas mislim da je šteta što nisam u tome ustrajao. Volim glazbu i želio bih znati svirati.« Taj me je razgovor iznova podsjetio da je život niz odabira – i zbog nekih nam je poslije žao.
Neki odabiri izazivaju mnogo ozbiljnije i bolnije kajanje. Kralj David je to uvidio kada je odlučio preoteti ženu svoga vojskovođe i zatim naložio da ga pošalju u prve bojne redove da pogine. Krivicu koja ga je pritiskala opisao je ovim riječima: »Dok sam šutio, sahnuše moje kosti, jecao sam cijeli dan. Jer dan i noć ležala je teško na meni Tvoja ruka, kao na ljetnoj pripeci trošila se moja snaga« (r. r. 3,4). No, David je uvidio i priznao svoj grijeh Bogu i On mu je oprostio (r. 5).
Jedino od Boga možemo primiti milost i oproštenje kada nas zbog naših odabira počne pritiskati bolno kajanje. I jedino nam On može pomoći da odabiremo mudrije.
– Bill Crowder
Rane Krista hoću slavit, grešnom brišu krivnje sve.
Njima meni On pribavi duši mir i spasenje.
Božje opraštanje oslobađa nas okova žalosti i kajanja.
Psalam 32:1-7
1 Blago onome komu je oproštena opačina, komu je grijeh izbrisan! 2 Blago čovjeku kojemu Gospod ne uračunava krivnje i u čijem duhu nema prijevare! 3 Dok sam šutio, sahnuše moje kosti, jecao sam cijeli dan. 4 Jer dan i noć ležala je teško na meni tvoja ruka, kao na ljetnoj pripeci trošila se moja snaga. 5 Tada priznah tebi svoj grijeh i ne zatajih svoju krivnju. Rekoh: »Priznat ću Gospodu svoje opačine!« I tada si oprostio krivnju mojega grijeha. 6 Zato neka ti se moli svaki pobožnik u vrijeme kad te još može naći! Nadođu li tad potopne vode, ne će ga stići. 7 Ti si moj zaklon, čuvaš me od tjeskobe. Okružit ćeš me radošću spasenja.