Manje od najmanjeg
Pročitajte: Knjiga Postanka 32:3-13
3 Kad ih Jakov ugleda, povika: »Ovo je tabor Božji.« Zato prozva ono mjesto Mahanajim.
4 Nato posla Jakov pred sobom glasnike k svojemu bratu Ezavu u zemlju Seir, u edomsku pokrajinu, 5 i naloži im: »Ovako recite mom gospodaru Ezavu: Sluga tvoj Jakov poručuje ti ovo: Boravio sam i dosad se zadržao kod Labana. 6 Tamo sam stekao volova, magaraca, stoke, sluge i sluškinje. Tako poručujem svom gospodaru da bih našao milost u očima njegovim.«
7 Glasnici se vratiše k Jakovu i javiše: »Dođosmo k tvome bratu Ezavu; on ti ide ususret, i to s četiri stotine momaka.«
8 Tada se Jakov jako uplaši, i obuze ga briga. Zato razdijeli ljude što ih je imao sa sobom, i stoku, i goveda, i deve u dva tabora. 9 Pomisli: Ako Ezav napadne jedan tabor i svlada ga, drugi će tabor moći umaknuti. 10 Tada se pomoli Jakov: »Bože oca mojega Abrahama! Bože oca mojega Izaka! Gospodine, koji si mi kazao: Vrati se u domovinu i k rodbini i ja ću gledati da ti bude dobro! 11 Nisam vrijedan svih milosti i sve vjernosti što si je iskazao svojemu sluzi. Jer samo sa štapom putničkim prekoračih Jordan tamo, a sad posjedujem dva tabora. 12 Ah, izbavi me iz ruke mog brata, iz ruke Ezavove; jer se bojim da ne dođe i ne pobije nas, majke s djecom! 13 Ali ti si obećao: Ja ću gledati da ti bude dobro i učinit ću da tvojega potomstva bude kao pijeska u moru, što se ne može izbrojiti zbog množine.«
Nisam vrijedan svih milosti i sve vjernosti što si je iskazao svojemu sluzi.
Postanak 32:11
ZA razliku od onih koji imaju visoko mišljenje o sebi, Jakov je znao da je grješan (r. 11). Smatrao je da ne zaslužuje Božju milost. Prevario je svoga brata Ezava preotevši mu pravo prvorodstva (poglavlje 27), i Ezav ga je zbog toga mrzio. Sada, mnogo godina poslije, Jakov se trebao suočiti s Ezavom.
»Nisam vrijedan svih milosti«, molio se Jakov rabeći riječ »svih« da bi istaknuo svoju nedostojnost. »Izbavi me iz ruke mog brata« (r. r. 11,12).
Kako je neobično vidjeti te dvije rečenice jednu kraj druge: »Nisam vrijedan svih milosti… Izbavi me!« Pa ipak, Jakov se mogao moliti za milost jer temelj njegove nade nije bila njegova vrijednost, već Božje obećanje da će biti blagonaklon onima koji se bace pred Njegove noge. Poniznost i kajanje ključevi su koji otvaraju Božje srce. Netko je rekao da je najbolji početak svake molitve potpuno se ogoliti, zavapiti Bogu iz dubine srca, iz duše koja je svjesna svoje duboke pokvarenosti.
Tako se mole oni koji su uvjereni u svoju grješnost i sramotu, ali istodobno su sigurni u Božju milost koja dotiče grješnike koji to ne zaslužuju. Bog najbolje čuje one koji vape: »Bože, budi milostiv meni grješniku!« (Luka 18:13)
– David Roper
Velikom Bogu priliči opraštati grijehe velikim grješnicima.