Uživa k’o bubreg u loju

12 prosinac 2014Pročitajte: Psalam 91:9-16

9 »Da, ti si moje utočište, Gospode!«
Svevišnjega si uzeo sebi za utočište.
10 Ne će te stići nesreća,
nevolja se ne će približiti tvojemu šatoru.
11 Jer je svojim anđelima zapovjedio za tebe
da te čuvaju na svim tvojim stazama.
12 Nosit će te na svojim rukama,
da se ne spotakne o kamen tvoja noga.
13 Gazit ćeš lava i ljuticu,
zgazit ćeš lavića i zmaja.

14 »Spasit ću ga jer se uhvatio za me!
Štitit ću ga jer poznaje ime moje.
15 Zazvat će me i ja ću ga uslišiti,
uz njega ću biti u nevolji,
izbavit ću ga i proslaviti.
16 Zasitit ću ga danima mnogim,
pokazat ću mu svoje spasenje.«

Spokojno zaspim čim legnem, samo mi Ti, Gospode, daješ živjeti u sigurnosti.

Psalam 4:9

DOK sam bio dijete, moja je obitelj živjela u kući koju je moj otac sagradio u cedrovom šumarku zapadno od Duncanvillea u Texasu. Imala je malu kuhinju s blagovaonicom, dvije spavaće sobe i prostranu sobu s velikim otvorenim ognjištem u kojem su zimi gorjele 60 centimetara dugačke cedrove klade. Taj je kamin bio središte topline u našem domu.

U obitelji nas je bilo petero: otac, majka, moja sestra, moj bratić i ja. Budući da smo imali samo dvije spavaće sobe, ja sam cijele godine spavao na trijemu na kojem su bile platnene rolete, spuštene do poda. Ljeta su bila prekrasna, a zime hladne.

Sjećam se kako bih iz tople dnevne sobe izašao na trijem i onda na prstima pretrčao preko injem prekrivena cedrovog poda i zavukao se u krevet ispod gomile pokrivača. A kada bi pljusak, tuča ili snijeg počeli udarati po kući i vjetar poput čopora vukova zavijati trijemom, ja bih se zavukao u svoj siguran zaklon. »Uživa k’o bubreg u loju«, govorila bi moja mama. Sumnjam da se ijedno dijete osjećalo tako sigurnim i da mu je bilo tako toplo.

Sada znam da postoji još veća sigurnost: sam Bog. »Spokojno zaspim čim legnem« (r. 9) jer znam da je On moj zaklon u olujama života. Uronjen u Njegovu ljubav »uživam k’o bubreg u loju«.

– David Roper

Nitko nije sigurniji od onih koji su u Božjim rukama.