Ostaviti iza sebe

17 sijecanj 2015Pročitajte: Evanđelje po Ivanu 4:9-14,27-29

9 Žena mu Samarijanka odvrati: »Kako možeš ti, Židov, tražiti od mene, žene Samarijanke, da se napiješ?« – Židovi naime ne održavaju veze sa Samarijancima. – 10 Isus joj odgovori: »Kad bi ti znala Božji dar i onoga tko ti govori: Daj mi da se napijem! – ti bi ga zamolila, i on bi ti dao vodu živu.« 11 Žena mu odvrati: »Gospodine, nemaš čim ni zahvatiti, a studenac je dubok. Odakle ćeš uzeti vodu živu? 12 Jesi li ti veći od našega oca Jakova koji nam dade ovaj studenac, i sam je pio iz njega, i njegovi sinovi, i njegova stoka?« 13 Isus joj odgovori: »Svaki koji pije ove vode, opet će ožednjeti. 14 A tko pije vode koju ću mu ja dati, ne će ožednjeti dovijeka. Nego voda što ću mu ja dati, bit će u njemu izvor vode što teče u vječni život.«
27 U taj čas dođoše njegovi učenici. Oni su se čudili što je govorio sa ženom. Ali nijedan ne upita: »Što od nje tražiš« ili »Zašto s njom razgovaraš?«
28 Žena ostavi svoj krčag, ode u grad i reče ljudima: 29 »Dođite! Vidite čovjeka koji mi kaza sve što sam učinila! Da nije to Mesija?«

Žena ostavi svoj krčag, ode u grad i reče ljudima: »Dođite! Vidite čovjeka koji mi kaza sve što sam učinila! Da nije to Mesija?«

Ivan 4:28,29

GODINU dana nakon što je naš sin dobio vozačku dozvolu i počeo nositi novčanik, primili smo nekoliko telefonskih poziva ljudi koji su pronašli njegov novčanik. Upozorili smo ga da mora biti pažljiviji i ne ostavljati ga bilo gdje.

Naravno, ostavljanje stvari za sobom nužno ne mora biti loše. U 4. poglavlju Evanđelja po Ivanu čitamo o ženi koja je došla na studenac po vodu, ali nakon susreta s Isusom to joj više nije bilo važno. Ostavila je krčag i požurila natrag u grad da svima kaže što joj je Isus rekao (r. r. 28,29). Čak je i njezina žeđ bila manje važna od toga da drugima kaže o Čovjeku kojega je susrela.

Petar i Andrija učinili su nešto slično kada ih je Isus pozvao. Ostavili su ribarske mreže (kojima su zarađivali za život) da bi slijedili Isusa (pročitajte Matej 4:18-20). Kada ih je Isus pozvao, Jakov i Ivan ostavili su i mreže, i barku pa čak i svoga oca (r. r. 21,22).

Odlučimo li slijediti Isusa Krista, možda će to značiti da ćemo morati ostaviti neke stvari, uključujući one koje ne donose trajno zadovoljstvo. Ono za čime smo nekada žeđali ne može se mjeriti sa »živom vodom« koju nudi Isus.

– Cindy Hess Kasper

Isus je pokazao svoju ljubav tako što je umro za nas; mi svoju ljubav pokazujemo tako što živimo za Njega.