Srce darivatelja
29. Rujan
Izreke 11:25
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Pročitajte: Jeremija 17:1-8
1 »Zapisan je Judin grijeh željeznom pisaljkom, urezan dijamantnim vrhom na ploči njihova srca, na rogovima njihovih žrtvenika, 2 da njihovi sinovi misle na njihove žrtvenike i idolske kolce, na zelenom drveću, na visokim humovima. 3 Na gorama u polju. Tvoje imanje, sve tvoje blago, predajem da se razgrabi, tvoje uzvisine za grijeh u svim tvojim krajevima. 4 Baštinu koju sam ti dao moraš ostaviti. Učinit ću da služiš svojim neprijateljima u zemlji koju ne poznaješ. Jer ste raspalili oganj u mojoj nutrini, što gori vječno.«
5 Ovako veli Gospodin:
»Proklet čovjek koji se uzda u čovjeka;
na čovjeka se oslanja
čije se srce odvraća od Boga!
6 On je kao grm u pustari.
On ne doživi da mu je dobro.
On stoji u suhoj pustinji,
u slanoj zemlji, u kojoj se ne stanuje.
7 Blagoslovljen čovjek koji se uzda u Gospodina,
kome je uzdanje Gospodin!
8 On je kao drvo posađeno kraj vode,
koje k potoku pruža svoje korijenje.
Ono se ne treba ništa bojati kada dođe žega.
Njegovo lišće ostaje zeleno;
u sušnoj godini nema nikakve potrebe.
Ne prestaje donositi plod.
On je kao drvo posađeno kraj vode, koje k potoku pruža svoje korijenje. Ono se ne treba ništa bojati kada dođe žega. Njegovo lišće ostaje zeleno.
Jeremija 17:8
MOJ prijatelj ima imanje u slabo naseljenom djelu Montane. Do njegova doma cesta prolazi sprženim neplodnim krajolikom. Vozeći se tim putem, ne možete ne primijetiti uski pojas zelenog drveća i bujnog raslinja koji krivuda imanjem. Onuda prolazi jedna od najljepših rijeka Sjeverne Amerike, prepuna kalifornijskih pastrva. Sve što raste duž njezine obale ima pristup neoganičenim količinama vode koja je ovdje vrlo dragocjena.
To je ono o čemu govori Jeremija kada kaže da je onaj koji se pouzdaje u Boga »kao drvo posađeno kraj vode, koje k potoku pruža svoje korijenje« (r. 8). Mnogi će odabrati život sparušen vrućinom i sušom daleko od Boga, ali oni koji se pouzdaju u Njega, bujat će i donositi rod. Oslanjati se na Boga znači pustiti korijenje u svježu vodu Njegove dobrote. Ohrabreni smo jer znamo da ta Njegova postojana dobrota i ljubav neće nikada prestati.
Na kraju će Bog sve dovesti u red. Pouzdanje da će On okrenuti našu bol na dobro i da će nas naše trpljenje učiniti duhovno zrelijima, omogućuje nam donositi rod i u suhoj i neplodnoj zemlji.
– Joe Stowell
Sve što ja trebam, gle, rukom svom daješ.
Vjernost je velika k meni Tvoja!
Pružite svoje korijenje prema rijeci Božje dobrote.
29. Rujan
28. Rujan
27. Rujan
25. Rujan
Dragi čitatelji, sestre i braćo u Kristu,
zbog izvanrednih okolnosti do zadnjeg trenutka bilo je neizvjevsno hoćemo li uspjeti pripremiti i poslati novi »Kruh naš svagdašnji«. Kao što vidite, uspjeli smo, ali samo djelomično. Tekstovi za dva mjeseca su ‘svježi’, a za dva smo posegnuli za ‘starim kruhom’ (iz 2013.). Zaključili smo da je bolje išta nego ništa, da je najgore biti gladan, a da hranjivost ‘duhovnog kruha’ ne ovisi o njegovoj svježini. Nadamo se da će sa sljedećim ‘Kruhom’ sve biti dobro. Vaše molitve mogu pomoći.
Zahvalni smo da možemo s vama podijeliti i radosti i terete ove dragocjene službe.
Neka vas Bog blagoslovi!