Približite se Bogu!
Pročitajte: Izaija 6:1-8
1 U godini smrti kralja Uzije vidjeh Svemogućega gdje sjedi na visoku i uzvišenu prijestolju. Skut je njegov ispunjavao Hram. 2 Serafi su stajali pred njim. Svaki je imao šest krila. Dvjama je zaklanjao svoje lice, dvjama noge, a dvjama se lebdeći držao. 3 Jedan je vikao drugome: »Svet, svet, svet je Gospodin nad vojskama! Puna je sva zemlja njegove slave.« 4 I uzdrmaše se pragovi na vratima od glasa kojim su vikali, i kuća se napuni dimom. 5 Tada ja povikah: »Jao meni! Ja sam izgubljen, jer sam čovjek nečistih usana i živim s narodom nečistih usana. I ugledam kralja, Gospodina nad vojskama, vlastitim očima!« 6 Tada jedan od serafa doletje k meni, u ruci mu živ ugljen što ga je bio uzeo sa žrtvenika kliještima. 7 Dotače se njim mojih usta i reče: »Gle, ovo se dotače tvojih usana: tvoja krivnja iščeznu, tvoj se grijeh uništi!« 8 I začuh glas Svemogućega koji reče: »Koga da pošaljem? Tko će ići po mojemu nalogu?« Ja odgovorih: »Evo mene, pošalji me!?«
»Svet, svet, svet je Gospodin nad vojskama! Puna je sva zemlja Njegove slave.«
Izaija 6:3
NEKOĆ me je mučila spoznaja da što sam bio bliže Bogu, osjećao sam se grješnijim. Tada sam vidio nešto u svojoj sobi i sve mi je postalo jasno. Kroz pukotinu između zastora na prozoru u sobu je ulazila zraka sunca. Pogledao sam malo bolje i vidio oko sebe mnoštvo sićušnih čestica prašine. Bez te zrake sunca soba se činila savršeno čistom, ali svjetlost je otkrila najsitniju nečistoću.
To mi je pomoglo da razumijem svoj duhovni život. Što sam bio bliže Gospodaru svjetla, jasnije sam vidio sebe. Kada Kristova svjetlost obasja tamu našega života, ona otkriva grijeh – ne zato da nas obeshrabri nego da nas učini poniznima kako bismo vjerovali Bogu. Ne možemo se osloniti na vlastitu pravednost. Kao grješnici ne možemo udovoljiti Božjim mjerilima (pročitajte Rimljanima 3:23). Kada smo puni sebe, svjetlost otkriva naše srce i počinjemo vapiti poput Izaije: »Jao meni! Ja sam izgubljen, jer sam čovjek nečistih usana… i ugledam Kralja, Gospodina nad vojskama, vlastitim očima!« (Izaija 6:5)
Bog je savršen u svakom pogledu. Da biste mu pristupili, potrebni su vam poniznost i djetinje pouzdanje, a ne sebičnost i oholost. Bog nas upravo milošću privlači k sebi. Dobro je da se osjećamo nedostojnima jer se tada oslanjamo samo na Boga.
– Lawrence Darmani
U hodu s Bogom nema mjesta oholosti.