Vjerujte Bogu

24 ozujak 2015Pročitajte: Psalam 56

2 Smiluj mi se, Bože, jer me jedan čovjek napada;
tlači me svaki dan, on me stalno progoni.
3 Moji neprijatelji napadaju me cijeli dan;
da, mnogo ih je koji se bore protiv mene, Svevišnji!
4 Ali kada se uplašim, ja se u tebe uzdam.
5 U Boga čijom se riječi dičim,
u Boga se uzdam, ne bojim se!
Što mi može učiniti smrtnik?

6 Svaki dan izvrću moje riječi;
sve njihove misli smjeraju zlo protiv mene.
7 Skupljaju se, postavljaju mi zasjedu,
paze na moje korake, jer o životu mi rade.
8 Zar da ti izmaknu uz takvu zloću,
tebi, koji u gnjevu obaraš narode, Bože!
9 Izbrojio si moje nevolje;
moje suze skupio si u svoj mijeh!
Nisu li upisane u tvojoj knjizi?
10 Onda će neprijatelji moji uzmaknuti
u dan kad te zovnem.
U to sam uvjeren: Bog je za mene!
11 U Boga čijom se riječi dičim;
u Gospoda čijom se riječi uznosim;
12 u Boga se uzdam i ne bojim se.
Što mi može čovjek?

13 Bože, dugujem ti što sam zavjetovao.
Prinijet ću ti žrtve zahvalne
14 jer si izbavio od smrti moju dušu,
od pada moje noge,
da hodim pred Bogom u svjetlosti života.

Ali kada se uplašim, ja se u Tebe uzdam.

Psalam 56:4

DOK su naša djeca bila mala, odlazak liječniku bilo je zanimljivo iskustvo. Čekaonica je bila prepuna igračaka s kojima su se mogli igrati i slikovnica koje sam im čitao. Do tog trenutka sve bi bilo u redu. No, kada bih ih podigao da uđemo u ordinaciju, sve bi se promijenilo. Zabavni dio je prestao istog trenutka kada je medicinska sestra uzela injekciju da ih cijepi. Što se više primicala, stisak oko mojega vrata se pojačavao. Pripili bi se uz mene tražeći sigurnost. Nadali su se da ću ih izbaviti jer nisu znali da je to za njihovo dobro.

U ovome palom svijetu često prelazimo iz razdoblja mira i spokoja u razdoblje briga i nevolja. U tim trenutcima pitanje je: »Što učiniti?« Možemo se uplašiti i pitati se zašto je Bog dopustio da nam se to dogodi ili možemo vjerovati da usred tih nevolja On radi ono što je u konačnici dobro za nas, čak i ako boli.

Dobro je zapamtiti riječi psalmista: »Ali kada se uplašim, ja se u Tebe uzdam« (r. 4).

Najbolje je učiniti ono što rade djeca. Što vam je teže, čvršće obavijte ruke oko vrata svoga nebeskog Oca. Vjerujte Mu. On vas voli i nikada vas neće iznevjeriti.

– Joe Stowell

Dok na zemlji živim sad, kad mi kucne smrtni čas,

kad će trube glas me zvat, kad pred sudom ja ću stat.

Stijeno spasa primi me, branik vječni sakrij me!

Privinite se uz svoga nebeskog Oca; On vam je jedina nada.