Na brdu u daljini

08 lipanj 2015Pročitajte: Knjiga Postanka 22:1-12

1 Poslije ovih događaja stavi Bog Abrahama na kušnju i reče mu: »Abrahame!« On odgovori: »Evo me!« 2 On reče: »Uzmi Izaka, sina svojega, jedinca svojega, kojega ljubiš, pa idi u pokrajinu Moriju i ondje ga prinesi za žrtvu paljenicu na jednom od brda što ću ti ga pokazati!«
3 I Abraham drugoga jutra rano osamari svojega magarca, uze sa sobom dvojicu svojih slugu i svojega sina Izaka, nacijepa drva za žrtvu paljenicu, diže se tada i pođe prema mjestu što mu ga je Bog bio pokazao. 4 Trećega dana podiže Abraham svoje oči i ugleda mjesto u daljini. 5 Tada reče Abraham svojim slugama: »Ostanite ovdje s magarcem! A ja i dječak poći ćemo tamo, da se poklonimo. Onda ćemo se opet vratiti k vama.« 6 Nato uze Abraham drva za žrtvu paljenicu i naprti ih Izaku, svojemu sinu. On sam uze oganj i nož sa sobom, i tako pođoše obojica zajedno.
7 Tada reče Izak ocu svojemu Abrahamu: »Oče!« On odgovori: »Evo me, sine!« I zapita: »Evo oganj i drva, ali gdje je janje za žrtvu paljenicu?« 8 Abraham odgovori: »Bog će već priskrbiti janje za žrtvu paljenicu, sine!« Tako su išli obojica zajedno dalje.
9 Kad dođoše na mjesto što mu ga je Bog bio pokazao, načini Abraham ondje žrtvenik i naslaga drva na nj. Sveza sina svojega Izaka i položi ga na žrtvenik, na drva odozgo. 10 Nato Abraham pruži ruku svoju i prihvati nož da zakolje sina svojega.
11 Ali anđeo mu Gospodnji povika s neba: »Abrahame, Abrahame!« On odgovori: »Evo me!« 12 Anđeo reče: »Ne stavljaj ruku na dječaka i ne čini mu ništa! Jer sad znam da si bogobojazan i da mi nisi uskratio jedinoga sina.«

Uzmi Izaka, sina svojega, jedinca svojega, kojega ljubiš.

Postanak 22:2

ČESTO se zateknem kako razmišljam o godinama kada su naša djeca bila jako mala. Jedna od meni posebno dragih uspomena su jutarnja buđenja. Svakoga bih jutra ušao u njihovu sobu, pozvao ih po imenu i rekao da je vrijeme da ustanu i spreme se za novi dan.

Kada sam pročitao da je Abraham ustao vrlo rano da bi poslušao Božju zapovijed, sjetio sam se kako sam budio svoju djecu. Pitam se je li i Abraham imao običaj otići do Izakova ležaja i probuditi ga – i koliko je sve bilo drukčije toga dana. Kako li je Abrahamu moralo biti teško toga jutra probuditi svoga sina!

Abraham je osedlao magarca i s dvojicom slugu i Izakom krenuo prema mjestu koje mu je Bog pokazao. Tamo je svezao svoga sina i položio ga na žrtvenik, ali onda se Bog pobrinuo za zamjensku žrtvu. Stotinama godina poslije Bog se pobrinuo za još jednu žrtvu – konačnu žrtvu – svoga vlastitog Sina. Zamislite kako je bilo strašno Bogu žrtvovati svoga Sina, svoga ljubljenog! I sve je to učinio jer vas voli. Ako se još uvijek pitate voli li vas Bog, prestanite se pitati.

– Joe Stowell

Začuđen i smjerno ja gledam u obilje milosti rad,

i blagovijest mira gle, slušam što On navijesti mi sam.

Križ sad pokriva grijeh moj, krv pere me da sam čist.

Bogu predajem život svoj, uzdanje mi je Isus Krist.

Bog je već dokazao da vas voli.