Glas u noći

28 lipanj 2015Pročitajte: Psalam 134

1 Sad blagoslivljajte Gospoda
sve sluge Gospodnje,
što noću stojite
u Domu Gospodnjem!
2 Podignite svoje ruke k svetištu
i blagoslivljajte Gospoda!
3 Neka te blagoslovi Gospod sa Siona,
koji stvori nebo i zemlju!

Podignite svoje ruke k svetištu i blagoslivljajte Gospoda!

Psalam 134:2

PSALAM 134. ima samo tri retka, ali dokazuje da male stvari mogu imati duboko značenje. Prva dva retka su opomena svećenicima koji su svake noći služili u Domu Gospodnjem. Građevina je bila mračna i prazna; nije se događalo ništa značajno – ili se barem tako činilo. No ti su svećenici svejedno podizali ruke k svetištu i blagoslivljali Gospodina. Treći je redak glas zajednice koji odzvanja u tamnoj noći: »Neka te blagoslovi Gospod sa Siona, koji stvori nebo i zemlju.«

Razmišljam o onima koji danas služe Bogu – propovjednicima i njihovim obiteljima koji služe u malim crkvama u malim mjestima. Često su obeshrabreni, lako postaju malodušni, rade najbolje što mogu, služe nazamijećeni i bez priznanja koje zaslužuju. Pitaju se je li ikome stalo do onoga što rade; sjeti li ih se ikada itko; moli li se za njih i smatra li ih dijelom svoga života.

Rekao bih njima – i svakome tko se osjeća osamljenim i nevažnim: »Iako je vaše mjesto malo, to je mjesto sveto. Onaj koji je stvorio i pokreće nebo i zemlju, djeluje u vama i kroz vas. ‘Podignite svoje ruke’ i veličajte Ga.«

– David Roper

Gospodine, pokaži mi kako mogu ohrabriti one koji

osjećaju da su na »malome« mjestu. Pomozi im da vide da njihov život ostavlja vječni trag na onima kojima služe.

Svatko tko radi Božji posao, na Božji način, važan je u Božjim očima.