Djevojka koja maše
Pročitajte: Poslanica Rimljanima 15:1-7
1 Dužni smo mi jaki nositi slabosti slabih, a ne ugađati sebi. 2 Svaki od nas neka ugađa bližnjemu, da napredujemo u dobru. 3 Doista, ni Krist nije ugađao sebi, nego kao što je pisano: »Pogrde onih koji tebe grde, padoše na me.« 4 Jer što god je pisano, pisano je za našu pouku, da strpljivošću i utjehom Pisma imamo nadu. 5 A Bog strpljivosti i utjehe neka vam poda da složno mislite među sobom po Kristu Isusu, 6 da jednim srcem i jednim glasom slavite Boga i Oca Gospodina našega Isusa Krista.
7 Zato prihvaćajte jedni druge, kao što je Krist prihvatio vas na Božju slavu.
Zato prihvaćajte jedni druge, kao što je Krist prihvatio vas na Božju slavu.
Rimljanima 15:7
KRAJEM 19. i početkom 20. stoljeća poznati je prizor dočekivao brodove koji su uplovljavali u luku Savannah, u Giorgiji. Bio je to lik Florence Martus, Djevojke koja maše. Pune 44 godine Florence je, mašući maramicom danju ili fenjerom noću, pozdravljala velike brodove iz svih dijelova svijeta. Danas se spomenik Florence i njezina vjernog psa nalazi u gradskom parku i trajno dočekuje brodove koji uplovljavaju u luku.
Ima nešto u toploj dobrodošlici koja govori o prihvaćanju. U Poslanici Rimljanima 15:7 Pavao potiče svoje čitatelje: »… prihvaćajte jedni druge, kao što je Krist prihvatio vas.« Pritom je Pavao mislio na Kristove sljedbenike jer u 5. i 6. retku poziva sve nas da živimo složno. Ključ svega je da »jednim srcem i jednim glasom slavite Boga i Oca Gospodina našega Isusa Krista«.
Prihvaćanje onih koji vjeruju Kristu pokazuje više od ljubavi jednih prema drugima – ono odražava veliku ljubav Onoga koji nas je zauvijek primio u svoju obitelj.
– Bill Crowder
Odzvanja pjesma radosna,
nosi vjeru, nadu spas i ljubav gdje je nesloga
puni mirom srca sva.
Što kršćani dođu bliže Kristu, to su bliže jedni drugima.