Zamagljen vid
Pročitajte: Job 19:1-21
1 Nato odvrati Job:
2 Dokle ćete me još mučiti
i gaziti me riječima?
3 Već me deset puta naružiste;
zar vas nije stid da me zlostavljate?
4 Jesam li doista učinio grijeh?
Je li još u meni moja pogrješka?
5 Možete li me doista osvjedočiti
i krivnju mi moju dokazati?
6 Znajte: Bog je koji me porazio
i svoju mrežu oko mene razapeo.
7 Eto. Vičem li na nepravdu, nema mi odgovora;
zovem li pomoć, nema mi suda.
8 Zagradio mi je put, ne mogu dalje;
staze je moje zavio u tamu.
9 Svukao je s mene časnu haljinu
i skinuo mi s glave krunu.
10 Porušio me je odasvud, moram propasti;
kao drvo iščupao je moje nade.
11 Raspalio je na me svoj gnjev
i uzeo me među svoje neprijatelje.
12 Njegove čete dođoše sve zajedno,
nasuše si putove protiv mene,
utaboriše se oko mog šatora.
13 Moju je braću od mene udaljio,
prijatelji se moji otuđili od mene.
14 Rođaci moji izbjegavaju me,
moji me pouzdanici zaboraviše.
15 Moji ukućani i sluškinje gledaju me kao tuđina,
stranac sam u njihovim očima.
16 Zovem slugu, on se ne odaziva;
moram ga moliti i kumiti.
17 Dah je moj mrzak mojoj ženi,
i moje milovanje mojoj rođenoj djeci.
18 Preziru me djeca;
ustanem li, ruže me.
19 Pouzdanici moji mrze me,
i koje sam ljubio, okreću se protiv mene.
20 Za moju kožu, za moje meso prionuše moje kosti,
ostade mi samo koža oko mojih zuba.
21 Smilujte mi se! Imajte sažaljenje sa mnom,
prijatelji moji, jer me pogodila ruka Božja!
Ušima sam bio čuo o Tebi; a sada Te je vidjelo moje oko.
Job 42:5
MOJA prijateljica Meaghan vješta je jahačica i od nje sam naučila neke zanimljive stvari o konjima. Primjerice, premda imaju najveće oči od svih kopnenih sisavaca, imaju slab vid i vide manje boja nego ljudi. Zbog toga ne mogu uvijek razaznati stvari na tlu. Kada na zemlji vide štap, ne znaju je li to štap koji mogu lako prekoračiti ili velika zmija koja im može nauditi. Zbog toga su konji, dok još nisu dobro uvježbani, vrlo plahi i uvijek spremni na bijeg.
I mi često želimo pobjeći od uznemiravajućih okolnosti. Možda se nekada osjećamo kao Job koji je pogrešno razumio svoje nedaće i zbog toga poželio da se nikada nije ni rodio. Budući da nije znao da je sotona taj koji ga pokušava slomiti, mislio je da ga Bog, kojemu je vjerovao, želi uništiti. U očaju je povikao: »Bog je koji me je porazio i svoju mrežu oko mene razapeo« (Job 19:6).
Kao i Jobov, i naš je vid ograničen. Želimo pobjeći iz situacije koje se bojimo. Iz Božje prespektive mi nismo sami. On zna što nas zbunjuje i čega se bojimo. Zna da smo sigurni kada je On s nama. To je naša prilika da se pouzdamo u Njegov vid, a ne u svoj.
– Anne Cetas
Ti moja zaštito, Ti srce ispunjavaš pjesmom slobode
kad strah me zahvati. Ja Tebi vjerujem.
Pouzdanje u Božju vjernost raspršuje strah.