Ponos je srž
Pročitajte: Ezra 9:1-9
1 Kad je to bilo završilo, pristupiše k meni predstojnici i rekoše: »Izraelov narod, svećenici i leviti nisu se odvojili od naroda zemlje unatoč njihovim gadovima: od Kanaanaca, Hetita, Perižana, Jebusejaca, Amonaca, Moabaca, Egipćana i Amorejaca. 2 Oni čak uzeše njihove kćeri za žene sebi i svojim sinovima. Tako se pomiješa sveti rod sa stanovnicima zemlje. Knezovi i predstojnici bili su prvi u toj opačini.« 3 Kad sam to čuo, razdrijeh svoju donju haljinu i gornju odjeću, raščupah sebi kosu na glavi i na bradi, i sjedoh duboko potresen. 4 Tada se skupiše oko mene svi koji su se bojali zapovijedi Izraelova Boga zbog opačine onih koji se vratiše iz ropstva. A ja ostadoh sjedeći duboko potresen do večernje žrtve. 5 O večernjoj žrtvi ustadoh duboko tužan, razdrijeh opet svoju donju haljinu i gornju odjeću, padoh ničice na koljena, raširih ruke Gospodinu, svom Bogu 6 i pomolih se: »Bože moj, stidim se i bojim se podići svoje lice k tebi, Bože moj! Jer su nam naše opačine narasle preko glave i krivnja je naša doprla do neba. 7 Od vremena svojih otaca do danas mi smo u velikoj krivnji i zbog naših opačina bili smo mi, naši kraljevi i svećenici, predani kraljevima zemalja pod mač, u ropstvo, grabež i u javnu sramotu, kao što je slučaj danas. 8 Sada nam, doduše, dođe za čas milosrđe Gospodina, našeg Boga, s tim da nam još ostavi ostatak i dade nam dom na svom svetom mjestu, da bi Bog naš opet prosvijetlio naše oči i dao nam malo nove životne snage u našemu ropstvu. 9 Doduše, mi smo još uvijek robovi, ali nas Bog naš nije ostavio u našemu ropstvu, nego nam dade da nađemo milost pred perzijskim kraljevima, tako da su nam oni dali toliko životne slobode te smo mogli Hram svog Boga opet podići i učiniti da ponovno ustane iz svojih ruševina. Dade nam obranu u Judeji i Jeruzalemu.
Ezra… je književnik, vješt Mojsijevu zakonu.
Ezra 7:6
DOK smo razgovarali, moj je prijatelj za kršćanina kojega obojica poznajemo rekao: »On misli da je nešto posebno!« Činilo nam se da smo kod njega vidjeli ponos. Ražalostili smo se kada smo uskoro saznali da je uhvaćen u ozbiljnom zlodjelu. Time što se uznosio samo si je štetio. Bilo nam je jasno da se to može dogoditi i nama.
Vrlo je lako umanjivati strašan grijeh ponosa u svojem srcu. Što više znamo i što smo uspješniji, vjerojatnije ćemo misliti da smo »nešto posebno«. Ponos je srž naše prirode.
U Bibliji čitamo da je Ezra bio »književnik, vješt Mojsijevu zakonu« (r. 6). Kralj Artakserks odredio ga je da vrati Izraelce natrag u Jeruzalem. Ezra je mogao biti prvi kandidat da počini grijeh oholosti. Pa ipak nije. Ezra ne smo da je poznavao Božji zakon nego ga je volio; on ga je živio.
Nakon dolaska u Jeruzalem, Ezra je saznao da su se Izraelci ženili ženama koje su štovale druge bogove i time otvoreno prkosili Božjim uputama (9:1,2). Od žalosti je poderao svoje haljine i skrušeno se molio (r. r. 5-15). Ezrino znanje i položaj bili su posljedica njegove ljubavi prema Bogu i Njegovom narodu. Molio se: »Evo, mi stojimo pred tobom s takvom svojom krivnjom da ne može za to stajati ni jedan pred Tobom« (r. 15). Ezra je shvaćao ozbiljnost njihovih grijeha, ali je vjerovao i u dobrotu Boga koji prašta.
– Tim Gustafson
Ponos vodi do svakoga drugog poroka: to je potpuno protu-Božje stanje uma. C. S. Lewis