Pročitajte: Mudre izreke 10:19-21

Pravednikove usne mnogima su utjeha.

Izreke 10:21

PRIJATELJ s kojim odlazim na pecanje došao je do zaključka da plitki brzaci rade najviše buke, što je sušta suprotnost staroj poslovici: »Tiha voda brege dere.« Pritom je mislio da ljudi koji stvaraju najviše buke obično nemaju što reći.

S druge strane, problem je i u tome što ne slušamo. To me je podsjetilo na riječi stare pjesme Simona i Garfunkela Sounds of Silence (Zvukovi tišine) koja govori o onima koji čuju, ali ne slušaju. Da, oni čuju riječi, ali ne stišavaju vlastite misli da bi zaista slušali. Bilo bi dobro kada bismo naučili šutjeti i slušati.

Postoji »vrijeme kad se šuti, i vrijeme kad se govori« (Propovjednik 3:7). Dobra tišina je tišina slušanja, ponizna tišina. Ona vodi tomu da dobro čujemo, dobro razumijemo i dobro govorimo. »Duboka je voda naum u čovjekovu srcu; čovjek razuman zna je iscrpsti« (Izreke 20:5). Moramo vrlo pozorno slušati da dođemo do biti.

I dok slušamo druge, morali bismo slušati i Boga i čuti što On govori. To me je podsjetilo na Isusa koji prstom piše po prašini dok farizeji raspravljaju o ženi uhvaćenoj u preljubu (pročitajte Ivan 8:1-11). Što je radio? Ja mislim da je osluškivao glas svojega Oca i pitao Ga: »Što da kažem ovome mnoštvu i toj jadnoj ženi?« Njegov odgovor još uvijek odzvanja svijetom.

– David Roper

Tišina u pravome trenutku može biti rječitija od riječi.