Srce darivatelja
29. Rujan
Izreke 11:25
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Pročitajte: Poslanica Hebrejima 5:11-14
11 O tome bismo mogli mnogo govoriti, što je teško protumačiti, jer ste postali mlitavi u slušanju. 12 Doista, iako biste morali biti učitelji po godinama, vi opet trebate pouku o početnom poznavanju Božje riječi. Trebate mlijeko, a ne jaku hranu. 13 Tko god se naime hrani mlijekom, ne razumije izlaganje o pravdi, jer je dijete. 14 A za zrele je tvrda hrana, za one koji su praksom izvježbali svoje sposobnosti pa razlikuju dobro od zla.
Tko god se naime hrani mlijekom, ne razumije izlaganje o pravdi, jer je dijete.
Hebrejima 5:13
AKSOLOTL je biološka zagonetka. Umjesto da sazrije u odraslu jedinku, taj meksički vodozemac zadržava izgled punoglavca, uključujući škrge i peraje. Pisci i filozofi rabe aksolotl kao simbol nekoga tko se boji odrasti.
U 5. poglavlju Poslanice Hebrejima čitamo o kršćanima koji su izbjegavali zdravi rast, zadovoljavajući se »mlijekom« koje je namijenjeno onima koji su tek uzvjerovali. Možda zbog straha od progonstva nisu postigli takvu odanost Kristu koja bi ih učinila dovoljno jakima da trpe za Njega i za druge (r. r. 7-10). Umjesto toga, bili su u opasnosti da odustanu od ljubavi i služenja koje su već pokazali. Nisu bili spremni za tvrdu hranu samoodricanja (r. 14). Zato pisac nastavlja: »O tome bismo mogli mnogo govoriti, što je teško protumačiti; jer su postali mlitavi u slušanju« (r. 11).
Aksolotl samo slijedi prirodni obrazac koji mu je odredio Stvoritelj. Ali Kristovi sljedbenici stvoreni su da rastu i postignu duhovnu zrelost. I dok to činimo, otkrivamo da odrastanje u Njemu uključuje više od našega mira i radosti. Odrastajući, postajući sve sličnijima Njemu, proslavljamo Boga dok nesebično bodrimo druge.
– Keila Ochoa
Tvoja Riječ mi život da, a duh srce obnavlja.
Tam će s’ orit i govorit: Bog to stvara jak!
Što se više hranimo Božjom riječi, više rastemo.
29. Rujan
28. Rujan
27. Rujan
25. Rujan
Dragi čitatelji, sestre i braćo u Kristu,
zbog izvanrednih okolnosti do zadnjeg trenutka bilo je neizvjevsno hoćemo li uspjeti pripremiti i poslati novi »Kruh naš svagdašnji«. Kao što vidite, uspjeli smo, ali samo djelomično. Tekstovi za dva mjeseca su ‘svježi’, a za dva smo posegnuli za ‘starim kruhom’ (iz 2013.). Zaključili smo da je bolje išta nego ništa, da je najgore biti gladan, a da hranjivost ‘duhovnog kruha’ ne ovisi o njegovoj svježini. Nadamo se da će sa sljedećim ‘Kruhom’ sve biti dobro. Vaše molitve mogu pomoći.
Zahvalni smo da možemo s vama podijeliti i radosti i terete ove dragocjene službe.
Neka vas Bog blagoslovi!