Nesmotrene riječi
Pročitajte: Jakovljeva poslanica 3:1-12
1 Ne budite, braćo moja, mnogi učitelji, znajući da ćemo biti strože suđeni! 2 Svi naime posrćemo u mnogome. Ako tko u riječi ne posrće, taj je savršen čovjek; može zauzdati i sve tijelo. 3 Ako li konjima stavimo uzde u usta da nam se pokoravaju, tada upravljamo cijelim njihovim tijelom. 4 Gle i lađe, iako su velike i silni ih vjetrovi gone, a bivaju usmjeravane malim kormilom kamo god hoće kormilareva volja. 5 Tako je i jezik malen ud, a ipak čini velike stvari. Gle, mala vatra, a koliku šumu spali! 6 I jezik je vatra, svijet nepravde. Jezik među našim udovima kalja sve tijelo i pali kolo našega života, sam zapaljen od pakla. 7 Doista, sve životinje – zvijeri, ptice, gmazovi i morske živine – mogu se ukrotiti i bivaju ukroćene od čovjeka, 8 a jezik nitko od ljudi ne može ukrotiti, to nemirno zlo, puno smrtonosnoga otrova. 9 Njime blagoslivljamo Boga i Oca, i njime proklinjemo ljude koji su stvoreni na Božju sliku. 10 Iz istih usta izlazi blagoslov i kletva. Braćo moja, ne smije se to događati. 11 Može li izvor iz istoga otvora točiti slatko i gorko? 12 Može li, braćo moja, smokva rađati masline ili trs smokve? Tako ne može ni slani izvor učiniti vodu slatkom.
Tako je i jezik malen ud, a ipak čini velike stvari.
Jakovljeva 3:5
U posljednje je vrijeme moja kći bila lošega zdravlja. Njezin je muž bio vrlo brižan i hrabrio ju je. »On je pravi dragulj«, rekla sam.
»Na početku nisi tako mislila«, rekla je smiješeći se.
Bila je u pravu. Kada su se Icilda i Philip zaručili, bila sam zabrinuta. Bili su tako različiti. Naša je obitelj velika i bučna, a on je vrlo povučen. Bez dlake na jeziku rekla sam Icildi što mislim.
Bila sam zaprepaštena kada sam shvatila da se kritike, koje sam tako nesmotreno izrekla prije 15 godina, još uvijek nalaze u njezinu pamćenju i mogle su uništiti odnos koji se pokazao dobrim i sretnim. Bilo mi je jasno koliko je iznimno bitno paziti što kažemo. Mnogi od nas smo brzi upozoriti na ono što smatramo nedostacima u svojoj obitelji, svojim prijateljima ili suradnicima, ili se usredotočujemo na njihove pogreške umjesto na njihove uspjehe. »Tako je i jezik malen ud« (r. 5), pa ipak riječi koje izgovaramo mogu ili uništiti odnos ili donijeti mir i sklad na radno mjesto, u crkvu ili obitelj.
Možda bi bilo dobro kada bismo svaki dan započeli Davidovom molitvom: »Postavi, Gospode, stražu mojim ustima, čuvara na vrata usana mojih« (Psalam 141:3).
– Marion Stroud
Kao zlatne jabuke na srebrnim zdjelama, tako je riječ izrečena u pravo vrijeme. Izreke 25:11