Ostavite baštinu

02 veljaca 2016Pročitajte: Druga knjiga Ljetopisa 21:4-20

4 Kad je Joram počeo vladati kraljevstvom svojega oca i kad se bio utvrdio, dade poubijati svu svoju braću i neke ugledne Judejce.
5 Joram je imao trideset i dvije godine kad je postao kralj, i vladao je osam godina u Jeruzalemu. 6 Hodio je putem Izraelovih kraljeva, kao što je bila činila Ahabova kuća jer je on imao kćer Ahabovu za ženu. Tako je činio ono što se nije sviđalo Gospodinu. 7 Ipak ne htjede Gospodin uništiti Davidovu kuću zbog zavjeta što ga je sklopio s Davidom, i jer je bio obećao da će njemu i njegovim sinovima vazda davati svjetiljku.
8 Pod njegovim vladanjem otpadoše Edomci od Jude i postaviše sebi vlastitoga kralja. 9 Joram ode tamo sa svojim vojskovođama i sa svim ratnim kolima. Kad je navalio jedne noći, razbije Edomce koji su ga bili opkolili, zajedno sa zapovjednicima ratnih kola. 10 Ali Edomci ostadoše neovisni o Judi do dana današnjega. Tada, u isto vrijeme, otpade i Libna od njegove vrhovne vlasti, jer je on bio otpao od Gospodina, Boga svojih otaca. 11 Također napravi on žrtvene uzvisine po Judinim brdima, navede stanovnike Jeruzalema na idolsku službu i otuđi Judu.
12 Tada mu stiže pismo od proroka Ilije koje je ovako glasilo: »Ovako govori Gospodin, Bog tvojega djeda Davida: Za kaznu što ne ideš putovima svojega oca Jošafata i putovima Ase, Judina kralja, 13 nego hodiš putem Izraelovih kraljeva i navodiš Judu i stanovnike Jeruzalema na idolsku službu, kao što je činila Ahabova kuća – osim toga dao si poubijati i braću i kuću svojega oca, a bili su bolji od tebe – 14 evo, zato će Gospodin pustiti da dođe teška kazna na tvoj narod, na tvoje sinove, na tvoje žene i na sve tvoje imanje. 15 A ti ćeš se razboljeti od teške bolesti, od crijevne bolesti, dok ti dan za danom ne ispadnu crijeva od te bolesti.«
16 I tako podiže Gospodin protiv Jorama duh Filistejcima i Arapima, koji stanuju do Etiopljana. 17 Oni iziđoše protiv Judine zemlje, poharaše je i odvukoše sve imanje i blago što se nađe u kraljevskoj palači; usto i njegove sinove i žene. Ne osta mu više nijedan sin osim Joahaza, njegova najmlađega sina. 18 Poslije svega toga udari ga Gospodin neizlječivom bolešću u crijevima. 19 Dan za dan, napokon mu završetkom druge godine, ispadoše crijeva od njegove bolesti, i on umre uz teške bolove. Narod mu ne priredi pokopa paljenjem mirisa, kao što se to činilo njegovim ocima. 20 Imao je trideset i dvije godine kad je postao kralj, i vladao je osam godina u Jeruzalemu. Preminu a da nitko za njim ne požali. Pokopaše ga u Davidovu gradu, ali ne u grobovima kraljeva.

I Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi.

Marko 10:45

KADA je poginuo Tim, nadglednik tvrtke koja se bavila izvođenjem građevinskih radova, zbog njegove ljubavi za obitelj, suradnike i sumještane svi su osjećali veliki gubitak. Budući da njegova crkva nije mogla primiti sve koji su željeli doći na ispraćaj, morali su unajmiti veću zgradu. Obitelj i prijatelji ispunili su prostor do posljednjeg mjesta! Poruka je bila jasna: na samo njemu svojstven način Tim je dotaknuo živote mnogih. Nedostajat će im njegova ljubaznost, smisao za šalu i ljubav prema životu.

Kada sam se vraćao s ispraćaja, sjetio sam se kralja Jorama. Kakva suprotnost! Njegova je kratka strahovlada zabilježena u 21. poglavlju Druge knjige o Kraljevima. Da utvrdi svoju moć, Joram je ubio »svu svoju braću i neke ugledne Judejce« (r. 4). Zatim je potaknuo narod da štuju idole. Na kraju za njega piše: »Preminu a da nitko za njim ne požali« (r. 20). Joram je mislio da će mu okrutnost osigurati ostavštinu. I jest. U Bibliji se spominje kao zao i sebičan vladar.

Iako je i Isus bio kralj, On je došao na zemlju kao sluga. I dok je posvuda činio dobro, doživio je mržnju onih koji su žudjeli za moći. Na kraju je taj Sluga-Kralj dao svoj život.

Danas Isus živi zajedno sa svojom ostavštinom. Ta ostavština uključuje i one koji su shvatili da u životu nije riječ o njima. Riječ je o Isusu – Onomu koji želi svojim snažnim rukama zagrliti svakoga koji dođe k Njemu.

– Tim Gustafson

Život proživljen za Boga ostavlja trajnu baštinu.