⁷ onda ja na mjestima dublje položenim iza zida, gdje je bilo slobodne zemlje, namjestih narod po obiteljima s njihovim mačevima, kopljima i lukovima. ⁸ Kad sam ga bio razgledao, rekoh starješinama, predstojnicima i ostalom narodu: »Ne bojte ih se! Mislite na Gospodina, velikoga i strašnoga, i borite se za svoju braću, sinove i kćeri, za svoje žene i kuće!«
⁹ Kad čuše naši neprijatelji da smo bili doznali i da je Bog bio razbio njihovu namjeru, mogli smo se opet vratiti k zidu, svaki na svoj posao. ¹⁰ Od onoga dana bila je samo jedna polovina mojih momaka zaposlena na gradnji, druga je polovina nosila koplje i štit, luk i oklop. Iza svega judejskoga naroda stajali su knezovi. ¹¹ I oni koji su zidali zid i oni koji su nosili teret bili su naoružani. Jednom su rukom radili, a druga je držala oružje. ¹² Svaki od onih koji su bili zaposleni na gradnji imao je mač pripasan uz bok i tako je zidao. Trubač je stajao uza me. ¹³ Starješinama, predstojnicima i ostalom narodu dadoh ovaj naputak: »Posao je velik i dug, a mi smo razdijeljeni po zidu, daleko jedan od drugoga. ¹⁴ Kad čujete trubu da trubi, onda dotrčite k nama! Bog naš će se boriti za nas.« ¹⁵ Tako smo radili. A jedna je polovina držala koplja od izlaska zore do izlaska zvijezda. ¹⁶ Još zapovjedih tada narodu: »Svaki sa svojim slugom neka noći u Jeruzalemu, da bi nam noću stražarili, a danju radili!« ¹⁷ Ja, moja braća, moji momci i stražari koji su mi bili dodijeljeni, nismo svlačili sa sebe svojih haljina. Svaki je imao spremno svoje oružje.