⁷ I narod je služio Gospodinu za života Jošue i svih starješina, koji preživješe Jošuu i vidješe još sva velika djela Gospodnja, što ih učini Izraelu. ⁸ Jošua, Nunov sin, sluga Gospodnji, umre u dobi od sto i deset godina. ⁹ Pokopaše ga u području njegove baštine, u Timnat Heresu u Efrajimovoj gori, sjeverno od gore Gaaš.
¹⁰ Kad se je onda i sav taj naraštaj pribrao k svojim očima, i nastao drugi naraštaj poslije njega, koji nije poznavao Gospodina ni djela što ih je bio učinio Izraelu, ¹¹ sinovi su Izraelovi činili što se nije sviđalo Gospodinu, i služili su baalima. ¹² A ostavili su Gospodina, Boga svojih otaca, koji ih je bio izveo iz Egipta. Potrčali su za drugim bogovima, okolnim poganskim bogovima, poklonili im se i tako razgnjevili Gospodina. ¹³ Kad su tako otpali od Gospodina i stali služiti Baalu i aštartama, ¹⁴ raspali se Gospodnji gnjev protiv sinova Izraelovih, i on ih predade u ruke razbojnicima, koji ih oplijeniše. On pusti da padnu u ruke svojih okolnih neprijatelja, tako da se više nisu mogli održati pred svojim neprijateljima. ¹⁵ Svaki put kad bi krenuli u rat, bila je ruka Gospodnja protiv njih na njihovu nesreću, kao što je bio unaprijed rekao Gospodin i kao što im se bio zakleo Gospodin. I njihova je nevolja bila velika.
¹⁶ Tada im je Gospodin podizao suce, koji su ih izbavljali iz ruku njihovih neprijatelja. ¹⁷ Ali ni svojih sudaca nisu slušali, nego su tuđim bogovima tjerali idolopoklonstvo i klanjali im se. Brzo su zašli s puta kojim su išli njihovi oci, što su slijedili zapovijedi Gospodnje. Ali oni nisu tako činili. ¹⁸ Kad im je Gospodin podizao suce, onda je Gospodin bio sa sucem i izbavljao ih iz ruku njihovih neprijatelja dok je sudac živio. Jer bi Gospodina dirnule njihove tužbe na mučitelje i tlačitelje. ¹⁹ Ali čim bi sudac umro, potjerali bi oni ponovno još gore nego njihovi oci, trčali bi za drugim bogovima, služili im i klanjali im se. Nisu ostavljali svojih opakih djela i putova.