Od žalosti do plesa
Pročitajte: Izaija 61:1-4
Jer me pomazao Gospodin,
poslao me da donesem poniznima veselu vijest.
On me poslao da iscijelim slomljena srca,
da navijestim zarobljenima slobodu,
vezanima otkupljenje,
2 da oglasim godinu Gospodnje milosti
i dan osvete našega Boga,
da utješim sve žalosne,
3 da žalosnima u Sionu kao dar dam na glavu
nakit umjesto pepela,
ulje radosti umjesto odjeće žalosti,
hvalospjev umjesto plašljivosti.
»Hrastovi pravednosti« zvat će se oni,
»nasad Gospodnji za njegovu slavu.«
4 Oni će sazidati prastara razorena mjesta,
podići će opet što je bilo opustošeno
u vrijeme praotaca.
Ponovit će puste gradove
što su ležali razvaljeni kroz mnoga pokoljenja.
On me poslao… da žalosnima u Sionu kao dar dam na glavu nakit umjesto pepela, ulje radosti umjesto odjeće žalosti.
Izaija 61:1,3
»UKIDAMO vaše radno mjesto«, rekli su mi u tvrtci u kojoj sam radila. Prije deset godina te su me riječi strašno pogodile. Djelomice zato što je moj identitet bio tijesno isprepleten s mojim poslom glavne urednice. Nedavno sam osjetila sličnu tugu kad sam čula da prestajem raditi kao vanjski suradnik. No ovoga puta nisam bila tako potresena. Tijekom godina uvjerila sam se u Božju vjernost i da On može moju tugu okrenuti u radost.
Iako živimo u palome svijetu u kojem doživljavamo bol i razočaranje, Gospodin može našu žalost pretvoriti u radost. To vidimo u Izaijinu proročanstvu o dolasku Isusa (r. r. 1-3). Gospodin nam daje nadu kad smo očajni; pomaže nam oprostiti kad mislimo da to ne možemo; uči nas da je naš identitet u Njemu, a ne u onome što radimo; daje nam hrabrost da se suočimo s neizvjesnom budućnosti; skida dronjke »posute pepelom« i nježno nam daje ogrtač slave.
Kad doživimo gubitak, nemojmo bježati od tuge, ali nemojmo ni postati ogorčenima ni malodušnima. Kada razmišljamo o Božjoj vjernosti tijekom godina, znamo da je spreman i sposoban našu tugu iznova okrenuti u ples – dati nam potrebnu milost u ovome životu i potpunu radost u nebu.
Amy Boucher Pye
I kada smo slomljeni, Bog nam pomaže rasti.