Nisamo više sami
18. travnja
Oko devete ure Isus povika iza glasa: »Eli, Eli, lema sabahtani?«, to jest: »Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?«
Matej 27:46
Matej 27:46
Ono što uvijek radite
Pročitajte: Druga knjiga Ljetopisa 13:10-18
10 Ali naš Bog jest Gospodin. Mi nismo otpali od njega, a kao svećenici služe Gospodinu Aronovi potomci, i leviti obavljaju službu. 11 Oni prinose Gospodinu jutrom i večerom žrtve paljenice i miomirisan kâd, stavljaju kruhove postavljene na stol od čistoga zlata i pale svake večeri zlatni svijećnjak sa žišcima. Jer mi držimo zakon Gospodina, svojega Boga. A vi ga ostaviste. 12 Čujte, s nama je na čelu Bog i njegovi svećenici s glasnim trubama, da zatrube protiv vas. Sinovi Izraelovi! Ne borite se protiv Gospodina, Boga svojih otaca! Jer ne ćete imati uspjeha.«
13 Ali Jeroboam povede zasjedu da im dođu iza leđa. Tako su Judejcima jedni bili sprijeda, a s leđa im je bila zasjeda. 14 I kad se Judejci obazreše, a ono boj i sprijeda i straga. Oni zazvaše Gospodina. Svećenici zatrubiše, i Judejci podigoše ratnu viku. 15 Kad Judejci podigoše ratnu viku, razbi Bog Jeroboama i sav Izrael među Abijom i Judom. 16 Izraelovi sinovi pobjegoše od Judejaca, kojima ih Bog dade u ruke. 17 Abija i njegovi ljudi nanesoše im težak poraz. Pet stotina tisuća odabranih ljudi pade od Izraela. 18 Tako su onda bili poniženi Izraelovi sinovi, a Judejci se osnažiše, jer su se bili oslonili na Gospodina, Boga svojih otaca.
13 Ali Jeroboam povede zasjedu da im dođu iza leđa. Tako su Judejcima jedni bili sprijeda, a s leđa im je bila zasjeda. 14 I kad se Judejci obazreše, a ono boj i sprijeda i straga. Oni zazvaše Gospodina. Svećenici zatrubiše, i Judejci podigoše ratnu viku. 15 Kad Judejci podigoše ratnu viku, razbi Bog Jeroboama i sav Izrael među Abijom i Judom. 16 Izraelovi sinovi pobjegoše od Judejaca, kojima ih Bog dade u ruke. 17 Abija i njegovi ljudi nanesoše im težak poraz. Pet stotina tisuća odabranih ljudi pade od Izraela. 18 Tako su onda bili poniženi Izraelovi sinovi, a Judejci se osnažiše, jer su se bili oslonili na Gospodina, Boga svojih otaca.
… a Judejci se osnažiše, jer su se bili oslonili na Gospodina, Boga svojih otaca.
2 Ljetopisa 13:18
SVE je bilo spremno za polazak, a onda je mladi vojnik žurno pokucao na prozor terenskog vozila vođe konvoja. Vidno ljutit, narednik je spustio prozor i upitao: »Što je?«
»Morate napraviti ono«, rekao je vojnik. »Koje ono?« pitao je narednik. »Znate, ono što uvijek radite.« Tada je naredniku sinulo. Uvijek se molio za sigurnost konvoja, ali ovoga puta je zaboravio. Poslušno je izišao iz vozila i pomolio se. Vojnik je znao vrijednost vođe koji se moli.
U drevnoj Judeji Abiju nisu smatrali velikim kraljem. U Prvoj knjizi o Kraljevima 15:3 piše: »Njegovo srce nije bilo cijelo odano Gospodinu, njegovu Bogu.« I dok se Juda pripremala za rat protiv dvostruko nadmočnijeg Izraela, Abija je bio siguran u jedno: Vjerni ljudi u njegovu kraljevstvu Judi nastavili su štovati Boga (2 Ljetopisa 13:10-12), a deset izraelskih plemena protjerali su »Gospodnje svećenike« i počeli štovati poganske bogove (r. r. 8,9). I Abija se s punim povjerenjem oslonio na Boga.
Sigurno da je Abijina nepostojanost prouzročila veliku štetu. Ali znao je kome se obratiti u nevolji i njegova je vojska pobijedila »jer su se bili oslonili na Gospodina Boga svojih otaca« (r. 18). Naš Bog prima svakoga tko dođe k Njemu i osloni se na Njega.
Tim Gustafson
Bog ne okreće leđa nikome tko u vjeri dođe k Njemu.