Dobrohotnost
2. Prosinac
Efežanima 4:16
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Pročitajte: Psalam 119:17-19,130-134
130 Tumačenje riječi tvojih rasvjetljuje,
neuke čini mudrima.
131 Pun žudnje otvaram usta svoja
jer čeznem za tvojim zapovijedima.
132 Obrati se k meni i budi mi milostiv,
kako to zaslužuju oni koji ljube ime tvoje!
133 Učvrsti korake moje po svom obećanju
i ne daj da ikakvo zlo ovlada mnome!
134 Izbavi me od nasilja ljudskog
i držat ću tvoje zapovijedi!
U svome srcu pohranih riječi Tvoje, da ne sagriješim protiv Tebe.
Psalam 119:11
TEŽAK dio starenja je i strah od demencije i gubitka kratkotrajnog pamćenja. No, dr. Benjamin Mast, stručnjak za Alzheimerovu bolest, nudi ohrabrenje. Kaže da je mozak njegovih pacijenata često tako dobro »uhodan« i »jednostavan« da oni mogu čuti staru crkvenu pjesmu i otpjevati ju bez problema. On smatra da duhovne discipline, kao što su čitanje Svetoga pisma, molitva i pjevanje crkvenih pjesama, pomažu da se duhovne istine duboko »urežu« u naš mozak i budu nam dostupne kada ih zatrebamo.
U Psalmu 119:11 čitamo kako nas sposobnost pohranjivanja Božje riječi u naše srce može sačuvati da ne sagriješimo. Može nas okrijepiti, naučiti nas poslušnosti i učvrstiti naše korake (r. r. 28,68,133). To nam onda daje »nadu« i čini nas »mudrima« (r. r. 49,130). Čak i kad počnemo primjećivati zaboravljivost kod sebe ili kod voljene osobe, Božja riječ koju smo zapamtili prije mnogo godina još je uvijek tu, »pohranjena« ili »sakrivena« u srcu (r. 11, K. S.). Čak i kada naš um izgubi britkost mladosti, znamo da će nam Božja riječ, skrivena u našem srcu, i dalje govoriti.
Ništa – čak ni gubitak pamćenja – ne može nas rastaviti od Njegove ljubavi i brige. To nam je obećao.
Cindy Hess Kasper
Božja se obećanja uvijek ispune.
2. Prosinac
30. Studeni
29. Studeni
28. Studeni