Pamćenje…

25 kolovoz 2016Pročitajte: Psalam 119:17-19,130-134

17 Budi dobrostiv sluzi svojemu da živim,
da čuvam tvoje riječi!
18 Otvori mi oči da gledam
čudesa tvoga Zakona!
19 Došljak sam na zemlji,
ne skrivaj svojih zapovijedi od mene!

130 Tumačenje riječi tvojih rasvjetljuje,
neuke čini mudrima.
131 Pun žudnje otvaram usta svoja
jer čeznem za tvojim zapovijedima.
132 Obrati se k meni i budi mi milostiv,
kako to zaslužuju oni koji ljube ime tvoje!
133 Učvrsti korake moje po svom obećanju
i ne daj da ikakvo zlo ovlada mnome!
134 Izbavi me od nasilja ljudskog
i držat ću tvoje zapovijedi!

U svome srcu pohranih riječi Tvoje, da ne sagriješim protiv Tebe.

Psalam 119:11

TEŽAK dio starenja je i strah od demencije i gubitka kratkotrajnog pamćenja. No, dr. Benjamin Mast, stručnjak za Alzheimerovu bolest, nudi ohrabrenje. Kaže da je mozak njegovih pacijenata često tako dobro »uhodan« i »jednostavan« da oni mogu čuti staru crkvenu pjesmu i otpjevati ju bez problema. On smatra da duhovne discipline, kao što su čitanje Svetoga pisma, molitva i pjevanje crkvenih pjesama, pomažu da se duhovne istine duboko »urežu« u naš mozak i budu nam dostupne kada ih zatrebamo.

U Psalmu 119:11 čitamo kako nas sposobnost pohranjivanja Božje riječi u naše srce može sačuvati da ne sagriješimo. Može nas okrijepiti, naučiti nas poslušnosti i učvrstiti naše korake (r. r. 28,68,133). To nam onda daje »nadu« i čini nas »mudrima« (r. r. 49,130). Čak i kad počnemo primjećivati zaboravljivost kod sebe ili kod voljene osobe, Božja riječ koju smo zapamtili prije mnogo godina još je uvijek tu, »pohranjena« ili »sakrivena« u srcu (r. 11, K. S.). Čak i kada naš um izgubi britkost mladosti, znamo da će nam Božja riječ, skrivena u našem srcu, i dalje govoriti.

Ništa – čak ni gubitak pamćenja – ne može nas rastaviti od Njegove ljubavi i brige. To nam je obećao.

Cindy Hess Kasper

Božja se obećanja uvijek ispune.