Duhovna stvarnost

Pozorno slušajte

by · Published · Updated

13 studeni 2016Pročitajte: Nehemija 8:2-6

2 Svećenik Ezra donese Zakon prvoga dana sedmoga mjeseca pred skupštinu, pred ljude i žene, i sve koji su ga mogli razumjeti. 3 Od jutra do podne čitao je on iz njega na trgu pred vodenim vratima ljudima i ženama i svima koji su mogli razumjeti. Sav je narod slušao čitanje zakonske knjige. 4 Književnik Ezra stajao je pritom na podu od drveta, što su ga bili napravili za tu prigodu. Uz njega s desne strane stajali su Matitja, Šema, Anaja, Urija, Hilkija i Maaseja; s lijeve strane Pedaja, Mišael, Malkija, Hašum, Hašbadana, Zaharija i Mešulam. 5 Ezra otvori knjigu pred očima svega naroda; jer je bio iznad svega naroda. Kad ju je bio otvorio, ustade sav narod. 6 I Ezra reče molitvu hvale u čast Gospodinu, Bogu velikomu. Sav narod odgovori: »Amen, amen!« I podigoše svoje ruke, prignuše se tada i pokloniše se Gospodinu licem do zemlje.

Pročitajte: Djela apostolska 8:4-8
4 Oni što su bili raspršeni, prolazili su i propovijedali Riječ.
5 Tada Filip siđe u grad samarijski, i propovijedao im je Krista. 6 Narod je pazio jednodušno na ono što je Filip govorio, slušajući i gledajući znake što ih je činio. 7 Jer su nečisti dusi izlazili s velikom vikom iz mnogih opsjednutih, i mnogi su uzeti i hromi ozdravili. 8 I bi velika radost u onome gradu.

Sav je narod slušao čitanje zakonske knjige.

Nehemija 8:3

SJEDIO sam u crkvi okrenut prema propovjedniku i gledao sam u njega. Ostavljao sam dojam da upijam svaku njegovu riječ. Iznenada su se svi počeli smijati i pljeskati. Zbunjeno sam se počeo ogledavati oko sebe. Propovjednik je očito rekao nešto šaljivo, ali ja nisam imao pojma što bi to moglo biti. Izgledalo je da pozorno slušam, ali moje su misli zapravo bile daleko.

Moguće je čuti ono što netko govori, ali ne slušati; gledati, ali ne vidjeti; biti prisutan, a ipak odsutan. U takvom stanju, možemo propustiti važne poruke namijenjene upravo nama.

Dok je Ezra čitao Božji zakon narodu Jude, svi su pozorno slušali (r. 3). Zato su razumjeli (r. 8), i zato je nakon toga uslijedilo pokajanje i obnova. Jednom drugom zgodom u Samariji, nakon progonstva vjernika koje je nastalo u Jeruzalemu (Djela ap. 8:1), Filip je propovijedao Samarijancima. Čitamo da je narod »pazio jednodušno na ono što je Filip govorio, slušajući i gledajući znake što ih je činio« (r. 6). »I bi velika radost u onome gradu« (r. 8).

Um može biti poput rastresenog pustolova koji propušta brojna uzbuđenja u neposrednoj blizini. Ipak, ništa ne zaslužuje veću pozornost od riječi koje će nam otkriti radost i čudesnost našega Oca na nebu.

Lawrence Darmani

Prihvaćanje Riječi podrazumijeva pozornost uma i naum volje. William Ames