Duhovna stvarnost

Na vrijeme

by · Published · Updated

26 prosinac 2016Pročitajte: Evanđelje po Luki 2:25-38

25 Tada je bio u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. On je bio pravedan i bogobojazan i čekao je Izraelovu utjehu, i Duh Sveti je bio na njemu. 26 Njemu je bio objavio Duh Sveti da ne će vidjeti smrti dok ne vidi Gospodnjega Pomazanika. 27 Ponukan od Duha, dođe u Hram upravo kad doniješe roditelji dijete Isusa da izvrše na njemu propis zakona. 28 Tada ga on uze na ruke te stade slaviti Boga govoreći:
29 »Sada možeš, Gospodine,
u miru otpustiti svoga slugu, po svojoj riječi.
30 Moje oči vidješe spasenje,
31 koje si pripravio pred svima narodima:
32 Svjetlo da prosvijetli neznabošce,
slavu tvoga naroda Izraela.«
33 Njegov otac i mati vrlo su se čudili tome što se govorilo o njemu. 34 Šimun ih je blagoslovio. Tada reče Mariji, njegovoj majci: »Ovaj je određen na propast i na uskrsnuće mnogima u Izraelu i za znak koji će biti osporavan. 35 A i tvoju će dušu probosti mač. Tako će se otkriti misli mnogih srdaca.«
36 Tada je bila i proročica Ana, Fanuelova kći, iz Ašerova plemena. Ona je bila poodmaklih godina. Nakon svojega djevojaštva živjela je sedam godina sa svojim mužem 37 i sad je bila udovica od osamdeset i četiri godine. Nikad nije odlazila od Hrama i služila je Bogu postom i molitvom dan i noć.
38 I kako je i ona došla u isto vrijeme, slavila je Boga i govorila o njemu svima koji su čekali otkupljenje Jeruzalema.

Ali kad dođe punina vremenâ, posla Bog svojega Sina, rođena od žene, postavljena pod Zakon.

Galaćanima 4:4

PONEKAD se šalim da ću napisati knjigu pod naslovom Na vrijeme. Oni koji me znaju, smješkaju se jer znaju da često kasnim. Svoje kašnjenje objašnjavam optimizmom, a ne time da se ne trudim. Uvijek iznova vjerujem da ću »ovoga puta« u kraće vrijeme napraviti više nego ikada prije. Ali ne mogu i ne uspjevam tako da se uvijek iznova moram ispričavati što nisam došla na vrijeme.

Za razliku od mene, Bog sve čini na vrijeme. Možemo misliti da kasni, ali to nije točno. Na mnogo mjesta u Bibliji čitamo o ljudima koji su postali nestrpljivi čekajući da Bog nešto poduzme. Izraelci su čekali i čekali obećanog Mesiju. Neki su izgubili nadu. No, Šimun i Ana nisu. Bili su u Hramu svakoga dana, molili i čekali (Luka 2:25,26,37). I njihova je vjera bila nagrađena. Uspjeli su vidjeti dijete Isusa kada su ga Marija i Josip donijeli »da Ga prikažu Gospodinu« (r. r. 22,27-32,38).

Kada postanemo obeshrabreni, jer Bog ne odgovara kada mi to želimo, Božić nas podsjeća da »kad dođe punina vremenâ, posla Bog svojega Sina… da otkupi one koji su bili pod Zakonom te primimo posinstvo« (Galaćanima 4:4,5). Božje vrijeme uvijek je savršeno i isplati se čekati.

Julie Ackerman Link

Bog zna kada je pravo vrijeme – strpljivo čekajte.