Moć jednostavnih riječi

27 prosinac 2016Pročitajte: Druga Petrova poslanica 1:12-21

12 Zato ću vas uvijek podsjećati na ovo, premda znate i utvrđeni ste u toj istini. 13 Ali smatram da sam dužan, dok sam god u ovom šatoru, buditi vas opominjanjem, 14 znajući da će se doskora porušiti moj šator, kao što mi i pokaza naš Gospodin Isus Krist. 15 A revno ću nastojati da se vi uvijek i poslije moje smrti sjećate toga.
16 Doista, nismo vam navijestili silu i dolazak našega Gospodina Isusa Krista po mudro izmišljenim bajkama, nego smo sami vidjeli njegovu veličinu. 17 Jer je on primio od Boga Oca čast i slavu, kad siđe k njemu od uzvišene slave ovaj glas: »Ovo je moj Sin ljubljeni koji je po mojoj volji.« 18 Taj smo glas i mi čuli kad je silazio s neba, dok smo bili s njim na svetoj gori. 19 Tako nam je sad čvršća proročka riječ, i dobro činite što u nju upirete pogled kao u svjetiljku koja svijetli na tamnome mjestu, dok dan ne osvane, i Danica se ne pomoli u vašim srcima. 20 A ovo najprije znajte: nijedno proroštvo Pisma ne smije se tumačiti na svoju ruku. 21 Jer nikad nije bilo proroštvo naviješteno ljudskom voljom, nego su, potaknuti Duhom Svetim, govorili Božji ljudi.

Doista, nismo vam navijestili silu i dolazak našega Gospodina Isusa Krista po mudro izmišljenim bajkama.

2 Petrova 1:16

GLASAN smijeh dopirao je iz bolesničke sobe moga oca. U posjeti su mu bili: dvojica starih vozača kamiona, bivši pjevač country-glazbe, drvodjelja, dvije žena sa susjednih farmi i ja.

»… i onda je ustao i razbio bocu na mojoj glavi«, rekao je drvodjelja, završivši priču o tučnjavi u gostionici. Svi su prasnuli u smijeh. Tata, nastojeći doći do daha dok se njegov smijeh borio s karcinomom pluća, podsjetio ih je: »Randy je pastor«, što je značilo da moraju paziti što govore. Svi su utihnuli na oko dvije sekunde, a onda se sobom prolomio još glasniji smijeh. Odjednom, pred kraj četrdesetminutne posjete, drvodjelja je pročistio grlo, okrenuo se tati i uozbiljio se. »Nema više opijanja i tučnjava. Ti su dani iza mene. Sada imam drugi razlog za život. Želim ti reći o svome Spasitelju«, rekao je. I učinio je upravo to usprkos blagom negodovanju moga oca.

Ako postoji ljepši, nježniji način naviještanja poruke Evanđelja, ja je nisam čuo. Moj je tata slušao i gledao, a nakon nekoliko godina i sam je uzvjerovao u Isusa.

To jednostavno svjedočanstvo starog prijatelja koji je živio jednostavnim životom, iznova me podsjetilo da jednostavno nije naivno ni glupo; izravno je i skromno.

Baš kao Isus. I spasenje.

Randy Kilgore

Zato, nemojmo se stidjeti. Recimo!