Pečatnjak

29 prosinac 2016Pročitajte: Hagaj 2:15-23

15 A sada pomislite od ovoga dana unatrag, prije nego je bio položen kamen na kamen u Gospodnjem Hramu! 16 Prije nego je to bilo, došlo se do jedne gomile žita od dvadeset vagana, a bilo je samo deset. Došlo se do jedne kace da se iz nje izgrabi pedeset vjedara, a bilo je samo dvadeset. 17 Sušom, medljikom, tučom udario sam vam sav rad vaših ruku, ali se vi niste obratili k meni«, govori Gospodin. 18 »Pomislite samo od ovoga dana unatrag, od dana dvadeset četvrtoga mjeseca devetoga, od dana kad je bio postavljen temeljni kamen za Gospodnji Hram! Pomislite na to! 19 Je li sjeme još uvijek u žitnici? Ne rode li još jednako vinova loza, smokva, šipak i maslina? Ali od ovoga dana ja ću blagosloviti.«
20 Tada dođe Gospodnja riječ po drugi put Hagaju dvadeset četvrtoga dana u mjesecu ovako: 21 »Kaži Zerubabelu, Judinu namjesniku: Ja ću potresti nebo i zemlju, 22 poobarat ću kraljevska prijestolja i satrt ću moć kraljevstvima narodâ. Prevalit ću ratna kola zajedno s onima koji se u njima voze. Popadat će konji i konjanici, svaki od mača drugoga čovjeka. 23 U onaj dan«, govori Gospodin nad vojskama, »uzet ću tebe, Zerubabele, Šealtijelov sine, slugo moj«, govori Gospodin, »i učinit ću te pečatnim prstenom, jer sam tebe izabrao«, govori Gospodin nad vojskama.

»I učinit ću te pečatnim prstenom, jer sam tebe izabrao«, govori Gospodin nad vojskama.

Hagaj 2:23

KADA sam prvi put susrela mladića s kojim sam se ubrzo sprijateljila, primijetila sam njegov otmjeni engleski naglasak i prsten na malom prstu. Poslije sam saznala da to nije samo nakit; ugravirani grb predstavljao je povijest njegove obitelji.

Izgledao je kao pečatni prsten – možda nalik onome o kome govori prorok Hagaj. U toj kratkoj starozavjetnoj knjizi on poziva Božji narod da obnovi Hram. Bili su u izgnanstvu i sada su se vratili u domovinu i započeli obnovu, ali ometali su ih oni koji su se tome protivili. Hagajeva poruka sadržava Božje obećanje Zerubabelu da je izabran i izdvojen da bude njihov vođa, »pečatni prsten«.

Nekada davno takav je prsten služio kao sredstvo identifikacije. Umjesto potpisa pritisnuli bi prsten u vrući vosak ili mekanu glinu i ostaviti svoj znak ili pečat.

Kao Božja djeca, i mi ostavljamo pečat u svijetu dok naviještamo Evanđelje, iskazujemo Njegovo milosrđe bližnjima i borimo se protiv ugnjetavanja. Svatko od nas ima svoj jedinstveni pečat koji otkriva da smo stvoreni na sliku Božju i izraz je posebne mješavine darova, strasti i mudrosti. Naš je poziv i prednost da budemo taj prsten u Božjem svijetu.

Amy Boucher Pye

Kao Božji baštinici i veleposlanici dijelimo Njegovu ljubav u svijetu.