Pečatnjak
Pročitajte: Hagaj 2:15-23
20 Tada dođe Gospodnja riječ po drugi put Hagaju dvadeset četvrtoga dana u mjesecu ovako: 21 »Kaži Zerubabelu, Judinu namjesniku: Ja ću potresti nebo i zemlju, 22 poobarat ću kraljevska prijestolja i satrt ću moć kraljevstvima narodâ. Prevalit ću ratna kola zajedno s onima koji se u njima voze. Popadat će konji i konjanici, svaki od mača drugoga čovjeka. 23 U onaj dan«, govori Gospodin nad vojskama, »uzet ću tebe, Zerubabele, Šealtijelov sine, slugo moj«, govori Gospodin, »i učinit ću te pečatnim prstenom, jer sam tebe izabrao«, govori Gospodin nad vojskama.
»I učinit ću te pečatnim prstenom, jer sam tebe izabrao«, govori Gospodin nad vojskama.
Hagaj 2:23
KADA sam prvi put susrela mladića s kojim sam se ubrzo sprijateljila, primijetila sam njegov otmjeni engleski naglasak i prsten na malom prstu. Poslije sam saznala da to nije samo nakit; ugravirani grb predstavljao je povijest njegove obitelji.
Izgledao je kao pečatni prsten – možda nalik onome o kome govori prorok Hagaj. U toj kratkoj starozavjetnoj knjizi on poziva Božji narod da obnovi Hram. Bili su u izgnanstvu i sada su se vratili u domovinu i započeli obnovu, ali ometali su ih oni koji su se tome protivili. Hagajeva poruka sadržava Božje obećanje Zerubabelu da je izabran i izdvojen da bude njihov vođa, »pečatni prsten«.
Nekada davno takav je prsten služio kao sredstvo identifikacije. Umjesto potpisa pritisnuli bi prsten u vrući vosak ili mekanu glinu i ostaviti svoj znak ili pečat.
Kao Božja djeca, i mi ostavljamo pečat u svijetu dok naviještamo Evanđelje, iskazujemo Njegovo milosrđe bližnjima i borimo se protiv ugnjetavanja. Svatko od nas ima svoj jedinstveni pečat koji otkriva da smo stvoreni na sliku Božju i izraz je posebne mješavine darova, strasti i mudrosti. Naš je poziv i prednost da budemo taj prsten u Božjem svijetu.
Amy Boucher Pye
Kao Božji baštinici i veleposlanici dijelimo Njegovu ljubav u svijetu.