Pročitajte: Prva Ivanova poslanica 4:20 – 5:5
20 Oci su se naši klanjali Bogu tamo na gori, a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati Bogu.« 21 Isus joj odvrati: »Vjeruj mi, ženo, dolazi čas kad se ne ćete klanjati Ocu ni na onoj gori tamo ni u Jeruzalemu. 22 Vi ne znate čemu se klanjate; mi znamo čemu se klanjamo; jer spasenje dolazi od Židova. 23 Ali dolazi čas, i već je tu, kad će se pravi klanjatelji klanjati Ocu u duhu i u istini; jer takve klanjatelje traži Otac. 24 Bog je duh i oni koji mu se klanjaju, trebaju mu se klanjati u duhu i u istini.« 25 Žena mu odvrati: »Znam da dolazi Mesija – to jest Pomazanik. Kad on dođe, sve će nam kazati.« 26 Tada joj reče Isus: »Ja sam, koji govorim s tobom.«
27 U taj čas dođoše njegovi učenici. Oni su se čudili što je govorio sa ženom. Ali nijedan ne upita: »Što od nje tražiš« ili »Zašto s njom razgovaraš?«
28 Žena ostavi svoj krčag, ode u grad i reče ljudima: 29 »Dođite! Vidite čovjeka koji mi kaza sve što sam učinila! Da nije to Mesija?« 30 Tada izađoše iz grada i dođoše k njemu. 31 Uto su ga molili učenici: »Učitelju, jedi!« 32 A on im odvrati: »Ja trebam jesti hranu za koju vi ne znate.« 33 Tada učenici rekoše jedan drugome: »Da mu tko nije donio da jede?« 34 Isus im reče: »Moja je hrana to da činim volju onoga koji me je poslao, i da izvršim njegovo djelo. 35 Ne kažete li vi: Još četiri mjeseca i dolazi žetva? Eto, velim vam: Podignite svoje oči i promatrajte njive! One su već bijele za žetvu. 36 Onaj koji žanje, prima plaću i sabire plod za vječni život, da se raduju zajedno: i koji sije i koji žanje. 37 Jer ovdje pristaje poslovica: Jedan sije, drugi žanje. 38 Ja vas poslah da žanjete gdje se vi niste trudili; drugi su se trudili, a vi ste u njihov posao ušli.«
39 Mnogi Samarijanci iz onoga grada povjerovaše u njega, jer je žena svjedočila: »On mi kaza sve što sam učinila.« 40 Samarijanci izađoše dakle k njemu i zamoliše ga da ostane kod njih. Tako ostade ondje dva dana. 41 I mnogo ih je više počelo vjerovati zbog njegova nauka. 42 Oni rekoše ženi: »Sad ne vjerujemo više zbog tvoje izjave; jer sami čusmo i znamo: Ovaj je zaista Spasitelj svijeta.«
43 Nakon dva dana otiđe odatle u Galileju. 44 A Isus je sam posvjedočio da prorok ne vrijedi u svojemu zavičaju. 45 A kad dođe u Galileju, primiše ga Galilejci radosno, jer su vidjeli sve što je učinio na blagdan u Jeruzalemu. Jer su i oni došli na blagdan.
46 Tako dođe opet u Kanu u Galileji, gdje je bio pretvorio vodu u vino. I bio je neki kraljevski činovnik kojemu je sin bolovao u Kafarnaumu. 47 Kad je on čuo da je Isus došao iz Judeje u Galileju, otiđe k njemu i zamoli ga neka siđe i iscijeli mu sina koji je ležao na umoru. 48 Isus mu reče: »Ako ne vidite znakova i čudesa, ne vjerujete.« 49 Reče mu kraljevski činovnik: »Gospodine, siđi, dok nije umrlo moje dijete!« 50 Isus mu odvrati: »Idi! Tvoj sin živi.« Povjerova čovjek riječi koju mu reče Isus i ode. 51 A već na putu dođoše mu ususret njegove sluge i javiše da njegov sin živi. 52 Upita ih za uru u koju se počeo bolje osjećati. Rekoše mu: »Jučer o sedmoj uri pusti ga groznica.« 53 Tada razumje otac da je to bila ona ura u koju mu reče Isus: »Tvoj sin živi.« I povjerova on i sva njegova kuća. 54 To je bilo drugo čudo koje učini Isus poslije svojega povratka iz Judeje u Galileju.
5
1 Potom je bio židovski blagdan i uziđe Isus u Jeruzalem. 2 U Jeruzalemu je kod Ovčjih vrata ribnjak koji se zove hebrejski Betzeta, a ima pet trijemova. 3 U njima je ležalo veliko mnoštvo bolesnih, slijepih, hromih i uzetih. 4 5 A ondje je bio jedan čovjek koji je trideset i osam godina bio bolestan.
Ovu zapovijed imamo od Njega: tko ljubi Boga, neka ljubi i svojega brata!
1 Ivanova 4:21
KADA su jednoj ženi u Kareninoj crkvi dijagnosticirali ALS (amiotrofičnu lateralnu sklerozu), znali su da je to loše. Ta opaka bolest napada živce i mišiće, i završava paralizom. Njezino osiguranje nije pokrivalo troškove njege u kući, a njezin suprug nije mogao podnijeti pomisao da ju smjesti u neku ustanovu predviđenu za takve osobe.
Kao medicinska sestra, Karen je imala potrebno znanje i počela je odlaziti u dom te žene i pružati joj potrebnu njegu. No, ubrzo je shvatila da se ne može brinuti za svoju obitelj i pomagati prijateljici pa je odlučila podučiti druge članove crkve koji su željeli pomoći. Budući da je bolest potrajala sedam godina, Karen je tijekom tog vremena obučila trideset jednog volontera. Svi su oni tu obitelj okružili ljubavlju, molitvom i svakodnevno im pružali praktičnu pomoć.
Apostol Ivan je napisao: »Tko ljubi Boga, neka ljubi i svojega brata!« (r. 21) Karen je svijetli primjer takve ljubavi. Imala je vještinu, suosjećanje i viziju da okupi crkvenu obitelj oko članova koji su trebali pomoć. Njezina se ljubav za jednu osobu u potrebi umožila i postala ljubavlju mnogih.
Tim Gustafson
Tvoje sluge mi smo, Kriste,
ljubavlju nas ispuni.
Ljubi svoga bližnjega kao samoga sebe. Isus