Curi kroz prste
Pročitajte: Izaija 40:9-17
kao glasnik radosti!
Podigni svoj moćni glas
kao glasnik radosti, Jeruzaleme!
Podigni ga! Ne boj se!
Objavi Judinim gradovima:
»Evo, tu je vaš Bog!
10 Evo, svemogući Gospodin dolazi kao pobjeditelj!
Njegova mu je mišica dala pobjedu.
Evo, njegova plaća s njim dolazi!
Bojna njegova nagrada ide pred njim.
11 Kao pastir, tako on pase svoje stado.
Janjad uzima u svoje naručje.
Nosi ih na svojim prsima;
polako vodi ovcu dojilicu.«
12 Tko je izmjerio mora šakom
i mjeru neba odredio pedljem?
Tko je u korito nasuo zemaljski prah,
izmjerio mjeru gorama i bregovima?
13 Tko je upravljao Gospodnji duh,
tko ga je upućivao kao savjetnik?
14 S kim je vijećao,
da mu je dao razboritost,
da ga je naučio putu pravice,
doveo ga do spoznaje
i pokazao mu put razbora?
15 Eto, narodi su kao kap iz vedra,
broje se kao prašak na mjerilima!
Eto, otoci su mu kao zrno pijeska što ga podigne.
16 Libanon nije dosta kao drvo za oganj,
njegove zvijeri nisu dosta kao žrtve za njega.
17 Svi su narodi kao ništa pred njim.
On ih smatra ništavnim.
Tko je izmjerio mora šakom?
Izaija 40:12
NAKON što sam nehotice prevrnula čašu na šanku restorana, proliveni je sok počeo curiti preko ruba na pod. Bilo mi je strašno neugodno pa sam pokušala uhvatiti taj slap u spojene dlanove ruku. Moj je trud bio uglavnom bezuspješan; veći dio soka prošao je kroz moje prste. Na kraju je u mojim dlanovima ostalo nešto malo više od žlice tekućine, a na podu oko mojih nogu bila je lokva.
Ima dana kada mi se moj život čini nalik tomu. Trudim se riješiti neke probleme, predvidjeti moguće opasnosti i kontrolirati okolnosti. No, bez obzira na to koliko se trudila, moje slabašne ruke ne mogu izići nakraj sa svi tim krhotinama i komadićima. Nešto uvijek procuri kroz moje prste, na podu oko mojih nogu nastaje lokva, a ja se osjećam poraženom. Ma koliko se trudila da jače priljubim dlanove ili čvršće stisnem prste, ne uspijevam izići nakraj sa svime time.
Ali Bog to može. Izaija piše da Bog može izmjeriti vode svijeta – mora, rijeke i kišu – »šakom« (r. 12). Jedino su Njegove ruke dovoljno velike da zadrže sve. Mi se ne trebamo ni truditi zadržati više od žlica, za koliko su naše ruke i stvorene. Kada se osjećamo poraženima i bespomoćnima, možemo staviti svoje brige i dvojbe u Njegove svemoguće ruke.
– Kirsten Holmberg
Prepustimo Bogu da riješi stvari koje nas opterećuju.