Trčanje i odmor

Pročitajte: Evanđelje po Marku 6:30-46

30 Apostoli se opet nađoše kod Isusa i izvijestiše ga o svemu što su činili i naučavali. 31 Tada im Isus reče: »Dođite sa mnom sami, na samotno mjesto i otpočinite malo!« Bilo je naime mnogo onih koji su neprestano dolazili i odlazili i nisu imali kad ni jesti. 32 Tada odoše u lađici na samotno mjesto da budu sami. 33 Ali su ih mnogi vidjeli gdje odlaze i pogodili su njihovu namjeru. Tada pohrliše pješice tamo iz sviju gradova i još ih prestigoše. 34 Kad izađe na kopno, vidje veliko mnoštvo naroda i sažali se nad njima jer su bili kao ovce bez pastira, i poče ih dugo učiti. 35 Kad je bilo već kasno, pristupiše k njemu njegovi učenici i rekoše: »Ovo je mjesto pusto i vrijeme je već poodmaklo. 36 Pusti, zato, da ljudi odu. Neka idu u okolne zaselke i sela da kupe sebi što za jelo.« 37 On im odvrati: »Vi im dajte jela!« Odvratiše mu: »Trebamo li poći i kupiti kruha za dvjesta denara te im dati da blaguju?« 38 On ih upita: »Koliko imate kruhova? Idite i vidite!« Oni vidješe i rekoše: »Pet i dvije ribe.« 39 Tada im zapovjedi da ih posjednu sve u skupine po zelenoj travi. 40 Posjedaše u skupine po sto i po pedeset. 41 I uze Isus onih pet kruhove i dvije ribe, pogleda na nebo i izreče blagoslov. Tada razlomi kruhove i davaše ih učenicima da stavljaju pred njih. I dvije ribe dade da se razdijele svima. 42 Svi su jeli i nasitili se. 43 A nakupili su još dvanaest košarica, punih komada, a također i nešto od riba. 44 A bilo je pet tisuća muškaraca što su bili jeli od onih kruhova.
45 Isus odmah prisili svoje učenike da uđu u lađicu i da idu naprijed na drugu obalu prema Betsaidi, dok on otpusti narod. 46 Kad je otpustio narod, uziđe na goru da se pomoli.

Tada im Isus reče: »Dođite sa mnom sami, na samotno mjesto i otpočinite malo!«

Marko 6:31

ZA oko mi je zapeo naslov »Dani odmora važni su za trkače«. U svojem je članku Tommy Manning, bivši član američke reprezentacije u planinskom trčanju, istaknuo načelo koje gorljivi sportaši ponekad zanemare – tijelo treba vremena da se odmori i oporavi nakon treninga. »Fiziološki gledano, prilagođavanja koja nastaju kao posljedica treninga događaju se samo tijekom odmora«, napisao je Manning. »To znači da je odmor jednako važan kao i vježbanje.«

To vrijedi i za naš hod u vjeri i služenje. Redoviti odmor je nužan kako bismo izbjegli iscrpljenost i malodušnost. Tijekom života na zemlji Isus je nastojao uspostaviti duhovnu ravnotežu i onda kada je bio jako zauzet. Kada su se Njegovi učenici vratili s napornog puta na kojem su podučavali i ozdravljali, Isus im je rekao: »Dođite vi sami napose, na samotno mjesto, te se malo odmorite!« (r. 31, K. S.) No veliko ih je mnoštvo nastavilo slijediti, pa ih je Isus podučio i nahranio sa samo pet kruhova i dvije ribe (r. r. 32-44). Kad su se razišli, Isus »uziđe na goru da se pomoli« (r. 46).

Ako nam je život određen radom, onda to što radimo postaje sve neučinkovitije. Isus nas poziva da Mu se svakoga dana pridružimo u molitvi i odmoru.

– David McCasland

U našem životu vjere i služenju, odmor je jednako važan kao i rad.