Trčanje i odmor
Pročitajte: Evanđelje po Marku 6:30-46
45 Isus odmah prisili svoje učenike da uđu u lađicu i da idu naprijed na drugu obalu prema Betsaidi, dok on otpusti narod. 46 Kad je otpustio narod, uziđe na goru da se pomoli.
Tada im Isus reče: »Dođite sa mnom sami, na samotno mjesto i otpočinite malo!«
Marko 6:31
ZA oko mi je zapeo naslov »Dani odmora važni su za trkače«. U svojem je članku Tommy Manning, bivši član američke reprezentacije u planinskom trčanju, istaknuo načelo koje gorljivi sportaši ponekad zanemare – tijelo treba vremena da se odmori i oporavi nakon treninga. »Fiziološki gledano, prilagođavanja koja nastaju kao posljedica treninga događaju se samo tijekom odmora«, napisao je Manning. »To znači da je odmor jednako važan kao i vježbanje.«
To vrijedi i za naš hod u vjeri i služenje. Redoviti odmor je nužan kako bismo izbjegli iscrpljenost i malodušnost. Tijekom života na zemlji Isus je nastojao uspostaviti duhovnu ravnotežu i onda kada je bio jako zauzet. Kada su se Njegovi učenici vratili s napornog puta na kojem su podučavali i ozdravljali, Isus im je rekao: »Dođite vi sami napose, na samotno mjesto, te se malo odmorite!« (r. 31, K. S.) No veliko ih je mnoštvo nastavilo slijediti, pa ih je Isus podučio i nahranio sa samo pet kruhova i dvije ribe (r. r. 32-44). Kad su se razišli, Isus »uziđe na goru da se pomoli« (r. 46).
Ako nam je život određen radom, onda to što radimo postaje sve neučinkovitije. Isus nas poziva da Mu se svakoga dana pridružimo u molitvi i odmoru.
– David McCasland
U našem životu vjere i služenju, odmor je jednako važan kao i rad.