Duhovna stvarnost

Život i Smrt

by · Published · Updated

Pročitajte: Knjiga Postanka 50:22-26

22 I Josip je prebivao u Egiptu, on i obitelj njegova oca. Josip poživje sto i deset godina. 23 Od Efrajima vidje praunuke; i sinovi Makira, sina Manašeeva, rodiše se još za Josipova života.
24 Jednoga dana reče Josip svojoj braći: »Ja ću skoro umrijeti; ali će se Bog sigurno zauzeti za vas i odvesti vas iz ove zemlje u zemlju koju je pod zakletvom obećao Abrahamu, Izaku i Jakovu.«
25 Tada zakle Josip Izraelove sinove i reče: »Kad se Bog jedanput milostivo zauzme za vas, tad uzmite sa sobom moje kosti odavde!«
26 I umre Josip, a bilo mu je sto i deset godina. Balzamiraše ga i položiše u lijes u Egiptu.

Ja ću skoro umrijeti; ali će se Bog sigurno zauzeti za vas.

Postanak 50:24

NIKADA neću zaboraviti kako smo sjedili uz bolesnički krevet brata svoje prijateljice kada je umirao; trenutak kada naravno postaje nadnaravno. Nas troje tiho smo razgovarali kada smo shvatili da je Richardovo disanje postajalo sve težim. Okupili smo se oko njega, gledali, čekali i molili se. Kada je zadnji put udahnuo, taj nam se trenutak učinio svetim; okružila nas je Božja prisutnost dok smo plakali za predivnim čovjekom koji je umro u četrdesetim godinama.

Mnogi heroji vjere doživjeli su Božju blizinu kad su umirali. Primjerice, Jakov je znao da će se uskoro pridružiti svojim zemljacima (pročitajte Postanak 49:29-33). Jakovljev sin Josip također je najavio svoju skorašnju smrt: »Ja ću skoro umrijeti«, rekao je svojoj braći, dok im je govorio da ostanu čvrsti u vjeri. Bio je smiren, no žarko je želio da njegova braća nastave vjerovati Gospodinu (50:24).

Nitko od nas ne zna gdje, kada i kako će posljednji put udahnuti, ali možemo zamoliti Boga da nam pomogne vjerovati da će On biti s nama. Možemo vjerovati obećanju da će Isus pripremiti mjesto za nas u kući svojega Oca (Ivan 14:2,3).

– Amy Boucher Pye

Gospodin nas nikada neće napustiti, pogotovo ne u trenutku smrti.